Nakon katastrofalno lošeg zadnjeg broja, koji je baš pisan priko kurtza, "Splićanistika" pod hitno ide na kreativnu dijalizu. Ovako se moglo jedno vrime, ali novi broj svaka dva tjedna uzme danak inspiraciji... Ma, pisanje bi trebalo bit radost, a ne domaći rad, pa kad trokaje ka Edmund Hilary za svojim Šerpom, kad šteka ka MaxTV u olujnoj noći, kad teče ka prosta proširena rečenica iz Rohatinskog i kad je tek troduplo duhovitije od najurnebesnije epizode "Lude kuće", onda je to stvarno signal za ostavit ga se na jedno vrime. Osim toga, pitanje je i visokog literarnog renomea koji "Splićanistiku" odavno bije - dok autori ostalih četristo iljada blogova uglavnom trljaju lan skučenim dijapazonom afiniteta i svakodnevnim tlakama na pomno složenim predlošcima s vizualnim identiteom, ja (osobno) i ona ludež iz redakcije "Splićanistike" smo isključivo davali prednost kvaliteti pisane riječi i neuvijenom vrijeđanju dalje u komentarima, na predlošku bez ikakvog vizualnog identiteta. Ako u ničemu, bar smo se oko potonjega uvik slagali. Ali to je gard, to je nepopustljiv gard pa pošto je život takav da dopizdi i zabava, odlučujem se za jedan mali remont na neodređeno vrime, dok opet ne poteku đusevi inspiracije, dok se opet ne izoštri osjetilo za pukotine u malim stvarima i običnim situacijama i dok ne uzgojim još malo debele kože - taman toliko koliko triba za rad s ljudima...
Uuu jebate, skoro je jedan manje kvarat i sad bi mora lagano ić - počinju "Zvjezdane staze", i to još epizoda koja je opće misto svakog trekija koji imalo drži do sebe - ona o masakru kod Wolfa 359...
Post je objavljen 21.04.2008. u 22:18 sati.