Jedan osjećaj
sada mi se nudi.
Davno izgubljen,
sada pronađen
napokon me budi.
Oživljava me i daje mi snage,
da nastavim živjeti
znajući da postoji,
netko kao ti.
Nisam shvaćala što mi značiš,
zbog toga krivim sebe.
Nakon što si mi oslobodio dušu
počinjem napokon shvaćati
i istinski voljeti, samo tebe.
Kada mislim,
mislim na tebe.
Kada dišem,
dišem zbog tebe.
Tužna sam,
jer nisam kraj tebe.
Nebo te imalo, a sada
si samo moj.
Zbog tebe je vrijeme stalo
kada sam te ja upoznala.
Gubim se svako malo
u tvojim, nebeskim
smeđim očima.
Kada me zarobe,
samo me tvoje,
nježne,meke usne
mogu da oslobode.
Nada i ljubav
Jedna od mnogih
tebe da sluša
a samo kod jedne je
tvoje srce i duša.
Moja ljubav je jaka,
mjeriti se ne može.
Moja misao je tvoja svaka
jer samo za tebe živjeti može.
Taj jedan koji je voljen
nadam se da sam ja...
jer ipak... ti si moj voljeni.
Srce bez ljubavi, tijelo bez duše
Ono ne postoji!!!
Jer za tebe sada živi i diše.
Ove stihove poklanjam tebi. .
jedinom svjetlu u tami života, jedinoj kapi vode u dugim sušama Sahare.
Mjesečina prohladne večeri, nosi me k tebi a svjetlo tvojih očiju i toplina zagrljaja postaju jedina utjeha.
Sada znam da sam se pronašla , da sam svoju dušu našla u tvojoj
svoje treptaje srca zamijenila tvojima.
I u ovom trenu dok svoje usne lagano spuštam na tvoje, dok ti u treptaju sekunde poklanjam sebe i bezuvjetnom čežnjom želim tebe, u ovom trenu želim zaustaviti vrijeme i nastaviti sanjati zajedno s tobom.
I sada dok udišemo isti zrak, dok isto sunce obasjava naša lica i u plavetnom sjaju tvojih očiju gledam svoju sjenu,
želim da vidiš moje snove
čuješ moje misli
i osjetiš moje slutnje.
I noćas za sve to živim
noćas dok gledam neumorne vale kako se bijesno lome o stijene i razbijaju u tisuće sjajnih bisera.
Noćas dok u tami sniva grad . .
san će se tiho spustiti i na moje oči
a one će sanjati . . samo tebe ljubavi. . .
. . i ove zvjezdane noći.
Post je objavljen 21.04.2008. u 21:07 sati.