Sve veće zaoštravanje jugoslavenske krize i otvoreni početak ratnih djelovanja
u Hrvatskoj prisilio je politički vrh Republike Hrvatske u svrhu stvaranja
jedinstvenog sustava obrane na osnivanje kriznih štabova, od razine regije,
općina do mjesnih zajednica, a početkom kolovoza donesena je odluka o
osnivanju štabova i odreda Narodne zaštite. Krizni štab za Bilogorsko-podravsku
regiju osnovan je 29. srpnja 1991. godine. Sastavni dijelovi toga tijela bili
su općinski krizni štabovi. Glavni zadatak Regionalnog kriznog štaba bio je
“koordiniranje što kvalitetnijih obrambenih priprema kako u regiji tako i u
općinama”.34 Uz članove Izvršnog vijeća Skupštine općine Bjelovar u Krizni
štab za obranu općine Bjelovar imenovani su i predstavnici nekih političkih
stranaka i drugi ugledniji građani grada, sa svrhom da bi obrana grada bila
što šira i sveobuhvatnija.35 Ubrzo su formirani i Krizni štabovi u 60 mjesnih
zajednica općine Bjelovar po istom principu. Članovi općinskog Kriznog štaba
Bjelovar pojedinačno su obilazili krizne štabove mjesnih zajednica. Posjetom
Kriznom štabu mjesne zajednice Rovišće utvrđeno je da je ustrojeno odjeljenje
za prvu medicinsku pomoć, odjeljenje za spašavanje iz ruševina, plan za
evakuaciju, te da su osigurane glavne prometne točke, a sustav veza je poboljšan.
Naglašeno je da u slučaju rata Krizni štab preuzima svu civilnu i vojnu
vlast, kao i organizaciju obrane.36 Donesena je odluka da se Narodna zaštita
odvaja od civilne zaštite i postaje organizacija s vojnim ustrojem. S obzirom
na veliki odaziv dragovoljaca u redove Narodne zaštite, postavilo se pitanje
nabavke oružja. Zapovjednik štaba Teritorijalne općine (TO) Bjelovar
Stjepan Budimski nekoliko puta je pokušavao doći do oduzetog oružja TO-a
koje se nalazilo u skladištima JNA, a unatoč, kako stoji u izjavi, “propusnica,
koje posjedujemo kao radnici TO” to nam je stalno onemogućavano. U daljnjem
izlaganju Budimski je istaknuo da je “mobiliziran širi dio stanovništva, u
svim vidovima, kroz civilnu zaštitu, policijske snage, snage TO i Zbora narodne
garde, a postoje i nenaoružani odredi”.37 Uskoro je u Bjelovaru organizirana
vlastita proizvodnja oružja. Proizvodnja pušaka se počinje izvoditi u Drvnoj
industriji “Česma”, minobacači u Tvornici traktora “Tomo Vinković” i zanatskoj
radnji “Vidak”. Poduzeće “Tehnika” počinje graditi improvizirana oklopna
vozila, dok se “Ljevaonica” orijentirala na proizvodnju pušaka.38
Događaji koji su prethodili osvajanju vojnih objekata JNA u Bjelovaru, stvaranje
Kriznog štaba Skupštine općine Bjelovar, ustrojavanje odreda Narodne
zaštite, stvaranje specijalnih snaga MUP-a grubo su govorili o ratnoj realnosti
koja je pogodila bjelovarski kraj. Tijela lokalne vlasti djelovala su preventivno
i pooštrila mjere sigurnosti. Još početkom kolovoza je Sekretarijat za narodnu
obranu općine Bjelovar donio odluku o “zaštiti ljudi, spašavanju materijalnih
sredstava i uključivanju građana u sustav obrane RH” dok je jedna točka
govorila o “izradi i postavljanju zapreka za vojna borbena sredstva (u suradnji
sa sindikatima i poduzećima)”.39
Otvoreni sukob između JNA i hrvatskih snaga dogodio se 16. kolovoza u
zapadnoj Slavoniji u Okučanima. Iz vojarne u Bjelovaru poslana je u Okučane
borbena skupina 265. mehanizirane brigade koja se sukobila s hrvatskim snagama.
40 Prvi ozbiljniji incident na bjelovarskom području izbio je ujutro 1.
rujna 1991. u mjestu Kupinovcu kraj Bjelovara gdje je na nadzornoj točki
Narodne zaštite razoružano 14 vojnika i oficira JNA koji su bili na putu iz
Koprivnice u Bjelovar. U razgovoru s predsjednikom Kriznog štaba Bjelovar
zapovjednik bjelovarskoga garnizona JNA pukovnik Rajko Kovačević tražio
je da se oduzeto naoružanje odmah vrati do 14 sati, a spor je riješen tako da
je pukovniku Kovačeviću rečeno da je oružje poslano u MUP Zagreb. Drugi
incident dogodio se kada su dva mladića iz sela Hrgovljani nagovarali jednog
vojnika JNA da pobjegne, a ovaj ih je uhitio i odveo u vojarnu. Na pritisak
Kriznog štaba Bjelovar mladići su ubrzo pušteni. Događaj koji je znatno
radikalizirao situaciju u gradu bio je nestanak 18 hrvatskih dragovoljaca
iz Bjelovara 9. rujna 1991. u blizini sela Kusonja kraj Pakraca. Rodbina nestalih
zahtijevala je od Kriznog štaba konkretne poteze prema pripadnicima JNA
u gradu, tako i istragu o sudbini nestalih. Na pritisak Kriznog štaba JNA je
poslala svog predstavnika da razgovara s rodbinom nestalih, no sve je završilo
izjavama da JNA nema nikakva spoznaja ni vijesti o nestalim ljudima.41
Na drugim dijelovima Hrvatske djelovanje JNA protiv Republike Hrvatske
bilo je još transparentnije. Njezino postupanje prisililo je predsjednika
Republike Hrvatske da 12. rujna 1991. godine donese odluku o blokiranju svih
vojarni JNA u Hrvatskoj i obustavi opskrbljivanja tih vojarni strujom, hranom
i vodom. Tim povodom donesena je odluka Sekretarijata za društvene
djelatnosti općine Bjelovar da se nastava u svim gradskim školama prekida
do daljnjega.42 S obzirom na to da su vojnici u opkoljenim vojarnama bili pod
medijskom blokadom Ministarstvo informiranja je naredilo da se oko vojarni
postave razglasi kako bi vijesti o predaji vojarni i ljudstva u ostalim dijelovima
Hrvatske olakšalo odluku o predaji garnizona u Bjelovaru.43 Tih dana oglasilo
se svojim dopisom Općinsko društvo hrvatskih ratnih veterana u kojem
se traži da oficiri JNA “časno i bez otpora predaju vojarnu hrvatskim oružanim
snagama u Bjelovaru”.44 Krizni štab Bjelovar stalno je nastojao izvršiti
podvajanja i pomutnju u redovima JNA u Bjelovaru nudeći njihovim pripadnicima
iste takve činove i u Hrvatskoj vojsci. Predsjednik Skupštine općine
grada Bjelovara Stanislav Pavlić govorio je o dvije grupe u JNA, “prvi su
oni koji podržavaju velikosrpsku ideju (…) a znatno veći dio spada u drugu
grupu, koji je ostao u okupatorskoj vojsci, jer im ona nudi osobnu sigurnost i
egzistenciju za njihove obitelji (…) sada im je pružena mogućnost na nastave
svoj vojnički poziv u HV”.45 Najveća opasnost za sigurnost grada prijetila je iz
vojarne JNA “Božidar Adžija” smještene u Bjelovaru. Uz vojarnu, potencijalni
izvor prijetnje bio je Dom JNA u središtu grada, vojno skladište Barutana
u šumi Bedenik nedaleko od Bjelovara, vojni objekti u Zvijercima i objekti na
prostoru “Logora”, također blizu središta grada.
Vojni objekti u gradu bili su jedina realna prijetnja, no postojala je mogućnost
da dobiju pomoć Banjalučkog korpusa JNA iz zapadne Slavonije, što je
ubrzalo hrvatske pripreme za napad. Ne treba izgubiti iz vida da je i oružje
pohranjeno u vojnim objektima, posebno oklopna vozila, bilo prijeko potrebno
jedinicama ZNG-a i na drugim područjima Hrvatske. U razdoblju od 21.
do 29. rujna Zapovjedništvo obrane Bjelovara počelo je pripreme za obračun.
Objekti JNA bili su pod potpunom blokadom, zapreke su postavljene na svim
izlazima iz objekata, formirane su topničke jedinice i uspostavljen je sustav
protuzračne obrane, te su napravljeni svi operativni planovi razoružanja jedinica
JNA u Bjelovaru. Dana 27. rujna došla je zapovijed iz Glavnog stožera
Hrvatske vojske u kojoj je stajao da se situacija u Bjelovaru i garnizonu JNA
treba razriješiti u vremenu od 28. do 30. rujna. Prema planu “Bilogora”, Krizni
štab Bjelovar trebao je koordinirati sve akcije hrvatskih snaga iz Bjelovara,
nekih pridodanih jedinica iz Varaždina, a za zapovjednika operacije izabran
je pukovnik Želimir Škarec, član Glavnog stožera Hrvatske vojske.46 Prema
naredbi načelnika Glavnog stožera generala Antuna Tusa, naređena je tajna
likvidacija ekstremnih osoba prije nego svojim nepromišljenim postupcima
“nanesu masovne gubitke pučanstva i ogromne materijalne štete”.47 Odmah
početkom blokade u gradovima u okolici Bjelovara neki objekti JNA ubrzo
su pali u hrvatske ruke. Tako je u Križevcima 17. rujna zauzeto skladište JNA
Široko Brezje te vojarna “Kalnik”. Već 15. rujna padaju pogranične karaule
JNA Terezino Polje i Novi Gradac kraj Virovitice, a uskoro Virovitičani osvajaju
i vojarnu “Nikola Miljanović Karaula” u Virovitici. Najveći plijen u hrvatske
ruke pao je 22. rujna kada je u Varaždinu došlo do predaje vojarne “Kalnički
partizani” i Zapovjedništva varaždinskog korpusa.48
Duga serija pregovora članova Kriznog štaba Bjelovar s pukovnikom
Rajkom Kovačevićem u kojima se predstavnicima JNA nudila mirna predaja
i mogućnost biranja odlaska s osobnim naoružanjem, nije uspjela. Većina
zahtjeva koje je komanda garnizona JNA Bjelovar upućivala Kriznom štabu
Bjelovar odnosila se na deblokadu vojarne i povratak normalnog opskrbljivanja
vojarne strujom, vodom i prehrambenim namirnicama, te pozivi da se
onemoguće “provokatori” koji noću rade provokacije. Na neprestane upite
Kriznog štaba Bjelovar što dio jedinica JNA iz bjelovarskoga garnizona radi
u Okučanima, u jednom dopisu iz garnizona stoji da je od “pretpostavljene
komande” stiglo naređenje da se dio jedinica uputi u “rejon Okučana (...)
čime je ona izašla iz nadležnosti garnizona Bjelovar”.49 Krizni štab Bjelovar
odbijao je prekinuti blokadu vojarni navodeći da se u vojarni nalazi neutvrđeni
broj civila (rezervista) i članova obitelji oficira te prebjega civila iz drugih
krajeva, a naredbom predsjednika Republike Hrvatske o prekidu vatre od
22. rujna 1991. precizirano je da se opskrbljuju samo aktivni oficiri i vojnici
na odsluženju redovitoga vojnog roka.50 Treba reći da je dio Srba koji se sklonio
u vojarnu napustio svoje kuće zbog straha i osjećaja nesigurnosti, ali isto
tako i zbog stajališta da ne želi prihvatiti novu hrvatsku vlast, čekajući trenu-
tak da JNA ovlada Hrvatskom. Pojedini oficiri JNA u Bjelovaru zahtijevali su
kompletan premještaj 265. mehanizirane brigade s cjelokupnom opremom u
Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu ili na teritorij zapadne Slavonije koji su kontrolirali
pobunjeni Srbi. U suprotnom prijetili su da će u slučaju neispunjenja
njihovih zahtjeva i pokušaja zauzimanja vojarne i ostalih vojnih objekata
u Bjelovaru upotrijebiti sva raspoloživa oružja da se odupru hrvatskim jedinicama.
51 To se slagalo s planom Komande 5. vojne oblasti JNA gdje su se dijelovi
Varaždinskog korpusa iz Bjelovara i Koprivnice trebali probiti smjerom
Bjelovar – Grubišno Polje – Daruvar i tu spojiti sa snagama Banjalučkog korpusa
koji je nadirao iz Bosne i Hercegovine i ući u njegov sastav.52 Treba napomenuti
da je blizina srpskih uporišta u istočnoj zoni Bilogore, oko Grubišnog
Polja i Daruvara dodatno pogoršavala inače zapaljivu situaciju oko vojarne, iz
koje su održavani kontakti sa srpskim pobunjenicima u zapadnoj Slavoniji. Da
bi se spriječio pokušaj proboja snaga JNA iz vojarne prema teritoriju pobunjenih
Srba, angažirane su postrojbe 105. bjelovarske brigade, koje su zauzele
sve pravce prema tom području. Tako se 1. bojna (bjelovarska) nalazila u selima
Bedeniku i Velikoj Pisanici, 2. bojna (čazmanska) je držala položaj u selu
Narti nedaleko od Bjelovara, 3. bojna (đurđevačka) je zaposjela pravce koji
su od Bjelovara vodili u Podravinu. Neki dijelovi 105. brigade imali su druge
zadatke. Tako je inženjerija 105. brigade imala zadatak koji je uključivao rušenje
pojedinih objekata u gradu i izvan njega radi stvaranja zapreka na cestama,
vod PZO-a 105. brigade angažiran je na protuzračnoj obrani grada na položajima
u susjednim naseljima poput Trojstvenog Markovca, Ždralova i Starih
Plavnica, sa skromnim naoružanjem (dvije protuzrakoplovne strojnice 12,7
mm i dva topa 20/1 mm), dok su se pripadnici devet skupina lovaca tenkova
nalazili na predviđenim mjestima na pravcima mogućih izlazaka snaga JNA iz
opkoljene vojarne. Nedostatak adekvatnih protuoklopnih sredstava pokazuje
poziv zapovjedništva Zbora narodne garde iz Zagreba Kriznom štabu Bjelovar
od 23. rujna 1991. godine, od kojeg se traži da pošalje svog predstavnika radi
preuzimanja 200 boca “Molotovljevih koktela”.53 U smjeru Đurđevca nalazila
su se tri borbena oklopna vozila naoružana “maljutkama”, koja su netom preuzeli
iz Virovitice.54 Radi opisa cjelokupne atmosfere u gradu navodimo da je
tjednik Bjelovarski list često donosio reportaže iz susjednih naselja, u kojima
su se ratna djelovanja znatno razmahala. Tako je u razgovoru s Tugomirom
Bublićem, jednim od zapovjednika obrane Grubišnog Polja, postalo neosporno
da “pobunjeni Srbi imaju svu moguću pomoć armije, što je nedvojbeno
dokazano”, a da je većina srpskog stanovništva u općini Grubišno Polje otišla
“drugim riječima, u četnike”.55
Ujutro 29. rujna 1991. poslije 17 dana blokade, nakon što je zapovjednik
JNA ponovno odbio mogućnost mirne predaje, postrojbe ZNG-a i policije su
je napale. Tijekom dana je na grad iz vojarne ispaljeno više desetaka raznih
projektila. Prema porukama koje su dešifrirane pukovnik Kovačević je tražio
od Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu bombardiranje grada i položaja
hrvatskih branitelja zrakoplovstvom.56 U jednom intervalu borbe za vojarnu
došlo je do pomutnje kada je Komanda 5. vojne oblasti iz Zagreba uspjela
izvršiti pritisak na hrvatske vlasti u Zagrebu i promatračku misiju Europske
zajednice da narede prestanak borbi u Bjelovaru. Ipak, izravno naređenje za
prestanak borbi iz Glavnog stožera nije izvršeno, dok je promatračka misija
Europske zajednice koja je poslana iz Zagreba “radi posredovanja u sukobu”,
zaustavljena na prilazu Bjelovaru. Međutim, prema izjavi predsjednika
Kriznog štaba Bjelovar Jure Šimića, istog dana tijekom trajanja borbi nazvao
ga je general Petar Stipetić iz Glavnog stožera Hrvatske vojske i dao je potporu
Kriznom štabu Bjelovar da ustraju u svojim naporima.57 Radio Bjelovar je
svaki sat prenosio poruku Kriznog štaba Bjelovar u kojemu se pozivaju oficiri
i vojnici JNA da je “ovo posljednji poziv vama, koji napadate nas i naš grad, da
mirno i dostojanstveno bez oružja napustite kasarnu i da se predate braniteljima
grada”.58 Nakon gotovo cijelog dana borbi, oko 19.00 sati pripadnici JNA su
se predali. Zarobljeno je 365 vojnika i 60 oficira, dok je neutvrđeni broj poginuo
zajedno sa zapovjednikom vojarne.59
U redovima hrvatskih branitelja došlo je do teških gubitaka, kada je dignuto
u zrak vojno skladište na “Barutani” u šumi Bedenik, gdje je poginulo 11
branitelja koji su vojno skladište držali u blokadi. Eksplozija je gotovo zbrisala
šumu u krugu od 200 metara, a detonacija se čula na udaljenosti od 20 km.
Udarni val odnio je krovove kuća u Hrgovljanima i u nekoliko drugih okolnih
sela. Postrojbe ZNG-a imale su ukupno 17 ranjenih, dok je u bjelovar-
sku bolnicu ukupno primljeno 100 ranjenika, od kojih su 30 bili vojnici JNA.60
Poginulo je i pet civila od granatiranja okolice i grada. Sam grad doživio je
znatna razaranja i oštećenja objekata. Tako je u Bjelovaru i susjednom selu
Hrgovljanima bilo uništeno ili oštećeno: 437 stambenih zgrada, 513 stanova,
te 169 gospodarskih zgrada. Od javnih institucija, poduzeća i sl., bilo je oštećeno
oko 25 zgrada. Najviše je stradala Policijska uprava Bjelovar, Hrvatske
pošte i telekomunikacija te silos “Prerade”.61 Osvajanjem svih vojnih objekata
JNA u gradu uvelike je stabilizirana sigurnosna situacija. U slamanju vojnog
otpora iz vojarne najbolje je poslužila baterija topova T-12 s položaja u selu
Hrgovljanima, jer je u neposrednoj borbi izravnim pogocima onesposobljen
veći broj oklopnih borbenih vozila.62
Vojni plijen bio je impozantan: u vojarni “Božidar Adžija” preuzeto je 75
tenkova T-55, tri laka tenka PT 76, devet haubica 122 mm, četiri višecjevna
bacača raketa “Plamen”, 77 borbenih vozila pješaštva M-80, a iz vojnog skladišta
na “Logoru” cjelokupno naoružanje TO općina bjelovarske regije koje je
bilo oduzeto, naoružanje i oprema 1. partizanske brigade 28. partizanske divizije
(između ostalog oko 1.300 automatskih pušaka, puškomitraljeza i mitraljeza),
te oko 100 kamiona raznih namjena i dr.63 Većina zarobljenih oficira, mlađih
oficira i vojnika JNA u vojarni je ubrzo razmijenjena za zarobljene pripadnike
Hrvatske vojske. Razmjena je izvršena 14. studenog 1991. na mostu između
Slavonskog i Bosanskog Šamca (granica Hrvatske i Bosne i Hercegovine),
po načelu “svi za sve”, pod posredovanjem Međunarodne organizacije Crveni
križ. 64
33 J. ŠIMIĆ, A. PERČULIJA, S. ŠTIMAC, S. BUDINSKI, S. IVANIĆ, J. TOMŠIĆ, n. dj., 74.-75.
34 “Imenovani krizni štabovi”, BL, br. 33, 15. VIII. 1991., 2.
35 “Imenovani krizni štabovi”, BL, br. 33, 15. VIII. 1991., 2. Predsjednik Kriznog štaba Općine
Bjelovar i predsjednik Izvršnog vijeća SO Bjelovar Jure Šimić, Stjepan Budinski, zapovjednik
Kriznog štaba i zapovjednik Teritorijalne obrane (TO) Bjelovar, Antun Perčulija, sekretar
Sekretarijata narodne obrane Skupštine općine Bjelovar, Stanko Pavlić, predsjednik Skupštine
općine Bjelovar, Đuro Šadek, Viktor Tušek, Vlado Ivanković, Ivan Cikoja, Stipan Gojević,
Tomislav Prka i Ivan Ljubojević.
36 “Zadovoljstvo napravljenim”, BL, br. 33, 15. VIII. 1991., 2.
37 “Značajan oslonac obrane”, BL, br. 33, 15. VIII. 1991., 3.
38 J. ŠIMIĆ, A. PERČULIJA, S. ŠTIMAC, S. BUDINSKI, S. IVANIĆ, J. TOMŠIĆ, n. dj., 85.
39 Državni arhiv u Bjelovaru (dalje DAB), Krizni štab općine Bjelovar (1991.-1992.), 403,
Sekretarijat za narodnu obranu općine Bjelovar, Klasa 8/91-02/03, Ur. Broj 2103-10-01-91-2,
Odluka od 1. VIII. 1991.
40 D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 160.-161.
41 J. ŠIMIĆ, A. PERČULIJA, S. ŠTIMAC, S. BUDINSKI, S. IVANIĆ, J. TOMŠIĆ, n. dj. 90.-93.
Sudbina osamnaestorice nestalih vojnika saznala se tek u prosincu 1991. Oni su u selu Kusonju
upali u zasjedu te zatim uhvaćeni i masakrirani. Otkrivena tijela su prevezena u Bjelovar i pokopana
5. veljače 1992. na bjelovarskom groblju Borik. Prema obavještajnim podacima JNA, tih
dana u Bjelovaru su porušene 32 kuće “čiju su vlasnici Srbi”, kao osveta za 18 poginulih pripadnika
Hrvatske vojske koji su tih dana pokopani. N. BARIĆ, n. dj., 137.
42 “Prekinuta nastava”, BL, br. 38, 19. IX. 1991., 1.
43 DAB, Krizni štab Bjelovar (1991.-1992.), 403., Svim kriznim štabovima Republike Hrvatske,
Ministarstvo informiranja od 15. IX. 1991.
44 “Snaga nepobjedive Hrvatske”, BL, br. 38, 19. IX. 1991., 1.
45 “Nudimo džentlmenski sporazum”, BL, br. 37, 12. IX. 1991., 3.
46 DAB, Krizni štab Bjelovar (1991.-1992.), 403., Glavni stožer Hrvatske vojske Zagreb, zapovjed
o realizaciji plana “Bilogora”, Klasa: 8/91-01-56., Ur. broj: 5120-01-91-1., od 27. 9. 1991.; D.
NAJMAN, M. DUJIĆ, I. POSILOVIĆ, n. dj., 26.
47 D. NAJMAN, M. DUJIĆ, I. POSILOVIĆ, n. dj., 100.-101. General Antun Tus tvrdi da
je točku u zapovijedi o likvidaciji civila zapovjedio jer je “procijenio da se u Bjelovaru nalaze
ekstremni oficiri JNA, koji namjeravaju uništiti Bjelovar i pobiti civile”. “Rat generala”, Večernji
list, 6. XI. 2006., 2. Vidjeti i: http://www.vecernji-list.hr/newsroom/news/croatia/669523/indexdo,
pristup ostvaren 28. XII. 2006.
48 D. NAJMAN, M. DUJIĆ, I. POSILOVIĆ , n. dj., 25.-26. Komandant Varaždinskog korpusa
general-major Vladimir Trifunović na sudu u Beogradu 1992. godine, na kojemu se sudilo
njemu i nekolicini viših časnika za “nepravodobno djelovanje” i niz vojnih pogrešaka, izjavio
je da je o predaji izvijestio generala Životu Avramovića, komadanta Pete vojne oblasti, te da on
nije imao primjedbi, već mu je odgovorio da “radi po svojoj savjesti”. Aleksandar JOVANOVIĆ,
Rat Srba i Hrvata 1991., Beograd 1994., 62.-70.
49 DAB, Krizni štab općine Bjelovar (1991.-1992.), 403., svež. 1., Komanda garnizona
Kriznom štabu Bjelovar, Protest zbog uznemiravanja straže, Pov. br 1147-1 od 26. IX. 1991.,
Kriznom štabu Bjelovar, Pov. br. 1142-1., od 23. IX. 1991.
50 DAB, Krizni štab općine Bjelovar (1991.-1992.), 403., svež. 1., Priopćenje za javnost, Krizni
štab Bjelovar, od 24. IX. 1991. Prethodnog dana poslana je obavjest u Vladu Republike Hrvatske
da uvjeti oko deblokiranja vojarni u gradu Bjelovaru nisu ispunjeni i da Krizni štab Bjelovar i
dalje drži pod blokadom vojarne i uskraćuje im opskrbu hranom, strujom i vodom. Krizni štab
Bjelovar Vladi Republike Hrvatske, Klasa 800-01/91-01/1., Ur. broj 2103-02-05-91-2., od 23.
IX. 1991.
51 D. NAJMAN, M. DUJIĆ, I. POSILOVIĆ , n. dj., 102.
52 D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 21.
53 DAB, Krizni štab općine Bjelovar (1991-1992.), 403., svež. 1., Zapovjedništvo Zbora narodne
garde Zagreb Kriznom štabu Bjelovar, Klasa: 803-05/91-03/52., Ur. broj: 5120-03-91-1., od
23. IX. 1991.
54 S. IVANIĆ, n. dj. 53.-55.
55 “Odlučnost, ali i želja za mirom”, BL, br. 38, 19. IX. 1991., 2.
56 “Ratni zločin, Bjelovar tuži oficire JNA”, Večernji list, 14. IX. 2005., 7.
57 J. ŠIMIĆ, A. PERČULIJA, S. ŠTIMAC, S. BUDINSKI, S. IVANIĆ, J. TOMŠIĆ, n. dj., 119.;
http://www.veritas.org.yu/aktuelnosti/Bjelovar.htm, pristup ostvaren 28. XII. 2006. Prema
saznanjima admirala Davora Domazet Loše, koji je tada ustrojavao hrvatsku obavještajnu zajednicu,
riječ je o pokušaju diskreditiranja hrvatskoga političkog vodstva pred Europskom zajednicom,
koje je upravo tada vodilo pregovore o prekidu vatre i mirnom rješenju jugoslavenske
krize. Time se željelo pokazati da politički vrh Hrvatske nema nadzora nad vlastitim oružanim
snagama. Poslije pada vojarne vođen je sudski postupak protiv Želimir Škareca i Stjepana
Budimskog pred Okružnim sudom u Bjelovaru zbog neizvršavanja naredbe Glavnog stožera
Hrvatske vojske. http://www.vecernji.list.hr/newsroom/news/croatia/669523/index.do, pristup
ostvaren 27. XII. 2006.; J. ŠIMIĆ, A. PERČULIJA, S. ŠTIMAC, S. BUDINSKI, S. IVANIĆ, J.
TOMŠIĆ, n. dj., 131.-138.
58 D. NAJMAN, M. DUJIĆ, I. POSILOVIĆ, n. dj., 108.
59 O tijeku borbenih djelovanja u vojarni i izvan nje vidjeti: Mato ĆURAK, Mi smo htjeli,
Bjelovar 2006., koje se poziva na svjedočanstva vojnika JNA u vojarni. Vidjeti i: “Razarajte, rušite,
pucajte”, BL, br. 42, 17. X. 1991., 2. Prema nekim podacima u evidenciji udruge “Veritas” ukupno
poginulih na strani JNA u vojarni “Božidar Adžija” i skladištu “Barutana” bilo je 14 osoba.
Vidjeti: http://www.veritas.org.yu/aktuelnosti/Bjelovar.htm, pristup ostvaren 28. XII. 2006.
Prenosimo:Časopis za suvremenu povijest
Originalan znanstveni rad. Objavljujemo u nastavcima radi preglednosti.
ŽELJKO KARAULA
Bjelovar, Republika Hrvatska
U ovom radu autor prikazuje na osnovi dokumentacije Kriznog štaba Bjelovar,
relevantne literature iz bjelovarskog tiska okolnosti i razvoj događaja koji su
doveli do osvajanja vojarne JNA “Božidar Adžija” te ostalih vojnih objekata u
Bjelovaru tijekom druge polovice 1991. godine. Ti događaji su značili zamah
Domovinskog rata na prostorima bivše općine Bjelovar. Posebno će se prikazati
razvoj političko-sigurnosne situacije na bjelovarskom području tijekom
1991. godine te kako su lokalne civilne (Izvršno vijeće općine Bjelovar, kasnije
Krizni štab Bjelovar) i vojne vlasti reagirale na sve veću krizu u odnosima
novoizabranoga političkog vrha Hrvatske i prosrpskog vodstva Jugoslavenske
narodne armije (JNA).
Post je objavljen 29.04.2008. u 07:00 sati.