Osmijeh je poput zareza u recenici, potreban u svakoj slozenoj, odmori nas dok citamo misao, da nam onu milisekundu motiva da procitamo do kraja ili pak predpostavimo o cemu se radi. Pokloniti nekom iskren osmijeh je kao i dati mu potpunu potporu, nadu da je upravu, da ga podrzavamo i da smo bas mi tu uz njega. Najbolje i najskuplje stvari u zivotu su nam besplatne, a do njih dolazimo i mozemo doci samo na fer nacin.
Zapisah u teku nekako brzo, a mrzim brzati u razmisljanju. Dok jednom rukom gradim hram svoje srece, drugom ga rusim, ne zato sto zelim... vec zato sto se ne kontrolisem. Nisam nespretna u gradnji, vec sam nezrela i neiskusna.. Kazu da i slovo "I" citav zivot mozes pisati na drugaciji nacin. Zavezala sam se lancima volje a nadrogirana idejom o boljitku, gledam ovaj svijet oko sebe i jecam.. Moze li mi neko posuditi suze da zaplacem? .... Svoje izgubih negdje.
Rado dobrim djelom kupim tudji osmijeh, al' danas se ljudi vise ne smiju, a ni ja ne radim bas dobra djela.. Osmjehni se ti, bar jednom za mene...
Post je objavljen 21.04.2008. u 18:30 sati.