Jedan. Dva. Tri. Krv.
Jedan. Dva. Tri. San.
Jedan. Dva. Tri. I know we're broken.
Jedan. Dva. Tri. Tišina.
Jedan. Dva. Tri. Suze.
Jedan. Dva. Tri. Ne vidiš me.
Jedan. Dva. Tri. Volim te zauvijek.
Gledaš me i znam da ti je žao. Gledaš me i hoćeš mi sve reči. Gledaš me ali to ne radiš.
U nadi da te shvatim, povučeš prvi put. Drugi put već boli i mene. Osjećam tvoj potez na svojoj ruci.
When i dream, i dream of your fists.
Sjediš okrenuta leđima. Suze mi zamute vid na dvije sekunde. Dok se ne okreneš ja mogu pokazati slabost.
Ništa nije isto, ništa nije bilo kako je trebalo. Znam da to misliš. Ovisnost. Jedan. Dva. Tri.
Keep this scene inside your head, as the bruises turn to yellow, and the swelling goes down.
Svijetlo. Dan. Jutro. Sjedim pored tebe. Šutim. I nastavljam lanac. Nove rane. Nova bol. Nove suze. Novo pitanje.
Šuti dok ja pričam. Nemoj ni pokušat naći opravdanje.
Promise is a promise.
Rješenje. Sjediš sama i toplo ti je. Sjediš sama i zato si mirna. Sjediš sama sa sobom i s tim. Sjediš sama bez mene. Zato jer se bojiš. Zato jer se treseš. Zato što je onda važno obaviti ono šta si trebala. Važno je biti oslobođen paranoje.
Two of a kind and no one home,
I'm in a crowd and I'm still alone,
Can't you see these skies are breaking?
Cos one of a kind is all I own..
Tu sam. Kada je hladno, ili toplo, nije važno jer te čuvam. Čuvam tvoje misli. Čuvam tvoje ruke. Čuvam tebe.
The call to arms was never true.
Post je objavljen 21.04.2008. u 16:30 sati.