Da, bio je to vikend kad se zadnji dan u prošloj ski-sezoni moglo skijašiti i bordati po sljemenskoj stazi... Ljudi taman toliko da nema gužve, vrijeme fantastičnih 15 stupnjeva, a snijega i dalje sasvim dovoljno. Ti su sad dani iza nas, pred nama su prefini dani... stalno bih hodala sunčanom stranom ulice. U prirodu još nikako da se otisnem, ali evo samo što nisam... U odnosu na prošlu godinu, ovu sam se poprilično ulijenila. Zapravo, užasno puno posla imam, ne stignem, ne stignem... Ma, ne, ne, nije to pravi izgovor. Neorganizirana sam i zbrda-zdola, u sto poslova i problema. No, to su neke druge teme, ponesoše me misli, vraćam se na Sleemeee! Evo, dakle, foto-putopis, jedna nedjelja na Sljemenu, snijeg, miris proljeća, ah... E, da! To je bilo 30. ožujka... ah, zimo, drago mi je da si tako daleko od mene! Proljeće, dođi 'vamo kad ti rečem!
Dobro poznata scena prilaza... što reći, prekrasan sunčan dan!
Iz drugog ugla...
Ah, kako je dobro, vidjeti ih opet! Usput mi se u kadar taman fino namjestio jedan planinarković.
Ovo prvi put vidim! Da je netko postavio pločicu s informacijom tko je postavio žig! Veća informacija od središta radnje! Zanimljivo. Kome je to palo na pamet, hehe...
Srećko Ferenčak i Vedran Pavlek sunčali su svoje noseve i čela i sve bi bilo više nego idilično da Pavlek u maniri Balkan-Snješka nije toliko urlao na mobitel da za stolovima nitko nije mogao čuti vlastite misli, a kamoli riječi svojih sugovornika. Pet puta je telefonirao i svima istu spiku da kako se on skijao, da kad se probudio, da kako se sad sunča, da kako se on skijao, da kako je dobro vrijeme, da kako se on skijao, da kako će ručati, da kako se on skijao. MedŽed. Morali smo hitno odskijati s terase! BrdŽanin.
Evo još malo prizora...
Prekrasan pogled...
Super simpatični GSS-ovci! Ma, tamo je sve osoblje toliko na usluzi i ljubazno, svaka čast!
Crvena neman.
Joj, e, da da! Bio je jedan fantastičan prizor nekog malodobnog nadobudnika koji se, iz svim normalnim ljudima nepoznatih razloga, krenuo spuštati ispod žičare! Vidite ga dolje kako ne odustaje.
Teren sve samo ne za spust! Zvukove koje je njegova daska ispuštala, napore koje je njegovo tijelo prolazilo, smijeh koji se širio sa žičare i dobacivanja koja su se kretala zrakom - teško su opisiva!
Za nepovjerovati, ali mladac je došao do kraja, kada smo, ujedno, proživjeli i najgore zvuke. Pogledajte što je mladac savladao. A i mi svi skupa s njim.
Ah, meni najdraža fotkica:
O, ne, opet Srećko! Ovaj puta zarobljen u tijelu žene! Stoji pokraj Pavleka.
Goootoovoooo!
Papaaaa!
Post je objavljen 22.04.2008. u 10:10 sati.