Marketing
vilinski krug ...
fairy ring, photo by flickr
iz Blata na Korčuli: Jedna je ženska nestala iz sela još kao malo dijete. Nakon dugo vremena se vratila i rekla da je bila s tetkama, a jedna od njih je bila kuma.
iz Komiže: Priča se kako su nekoj ženi vile ukrale dijete i držale ga kod sebe nekoliko mjeseci. Tek tada se ta djevojčica vratila sama i znala je vračati, a bila je stara oko 6 godina. Kažu da mala samo priča o vilama.
iz Plive, Bosna: Pripovijeda jedna baba da su je kad je malena bila odnijele vile i ranile je ljebom od trava. Tu su babu zvali vilenica.
Iako su dani još bili hladni, u zraku je već osjećala mirise dolazećeg proljeća. Šetala je vrtnim stazicama, dodirivala pupove magnolije, još uvijek zaštićene kožastom navlakom. Na nekima je već pukla smeđa kožica i počelo izvirivati rumenilo latica. Sagnula se i uzela u šaku pregršt vrtne zemlje, mrveći je među prstima. Prinijela je prste nosu. Vlažna, rahla i crna, zemlja njezina vrta lijepo joj je mirisala. U uskoj gredici koja je obrubljivala travnjak, izdanci zumbula i narcisa podizali su sloj zemlje ispod koje su počivale lukovice, mesnati zeleni listovi, još uvijek sklopljeni i zagrljeni, bujali su prema svjetlosti. U travnjaku su, mjestimice, već cvjetale divlje tratinčice. Tanke nježne stabljičice s malim cvjetovima na vrhu. Srca tratinčica, okrugla i žuta, bila su okružena bijelim laticama.
Šetala je svojim vrtom, osluškujući zvukove proljeća koje je dolazilo, slutila mirise koji će uskoro ispuniti vrt, u duhu čula zuj pčela i zamišljala treperavi let prvih leptira. Zagrlila je stablo stare kajsije, ispucalo i smolasto. Krošnju će uskoro prekriti ružičasta pjena proljetnoga cvata. I na tanušnim grančicama starih breza, što su se nadvijale nad njezinom kućom, već su izbijali zeleni lisni pupovi.
Sjećala se djetinjstva, igara u vrtu u proljetnim danima.
Kao djevojčica, u vrtu je provodila puno vremena. Voljela je zajedno sa svojom bakom, vještom vrtlaricom, promatrati kako biljke niču, rastu i cvjetaju. Zelenu je ruku naslijedila upravo od bake. Jer sve što bi baka posijala, niknulo bi i raslo. Bakine bi ruke uvijek mirisale na zelene biljne sokove. U mislima je mogla osjetiti taj miris vrtlaričinih ruku, osjetiti dodir bakinih dlanova i prstiju. Hrapave od vrtnog alata i od dodira zemlje, već smežurane i isušene od starosti, te su ruke bile tako nježne. S istom su nježnošću dodirivale mlade biljke, štenad i tek okoćene mačiće, pse lutalice, ružine latice i obraze svojih unučica.
Zažmirila je. Ponovo je vidjela bakino lice i čula njezin glas.
A sad će Morana sa zimom otići ... a Jarilo i Vesna samo što nam nisu stigli ... Zeleni će se Jaro s vilama sestricama pozdraviti... Vile će ga cvjetnim vijencem okititi, bijelim plaštom ogrnuti ... Ide Jaro bos po svijetu, nevjestu Maru traži ... On od Mare ište zlatnu jabuku ...
Bakine su je priče uvodile u vilinski svijet. Tu je Baba Jaga živjela u kući na kokošjim nogama, rusalke - bogunke izranjale su iz jezera, šumnjače jahale na šumskim jelenima, oblakinje sjedile na bijelim oblacima.
Baka joj je bila i travarica, znala je tajne poljskih ljekovitih trava i šumskih bobica, pa je svoje unuke, i stariju i mlađu, vodila u skupljačke pohode u polje i na rub šume. Brale bi kamilicu, koprivu i mladi maslačak, skupljale list bokvice i bazgov cvijet, borovice i šumske jagode. Baka bi im pričala o brusnicama i kalinama iz zavičaja svojega djetinjstva. Smrvila bi među svojim zelenim prstima list hajdučice i dala im ga pomirisati. U šumi bi im pokazala gljive vilovnjače što rastu na mjestima gdje su vile svoj ples plesale.
Svijet je nekoć, dok su ljudi bili dobri, bio pun vila ... pričala je baka, dok su unuke sjedile kraj nje, na šarenom pokrivaču, prostrtom pod stablom na rubu šume.
Vile su ljudima pomagale polja žeti, travu kositi, korov pljeviti. No, ljudi iznevjeriše vile te one odoše u vilinsku zemlju. A one rijetke što su još ostale, od ljudskog se pogleda skrivaju i samo rijetkima ukazuju ....
Kraj potoka su zajedno s bakom, na vrbove grančice povezale šarene krpice, rusalkama u čast. Jer rusalke tu u potoku žive, na dnu, u kristalnom dvorcu. Nekada je, u svakom potoku, rijeci ili jezeru živjelo zajedno po tri, sedam, devet ili jedanaest rusalki. Noću bi na obalu izlazile, po livadi plesale, pjesmom smrtnike dozivale. I one odoše u vilinsku zemlju. No, možda je koja ipak još ostala.
Ona je vjerovala kako je njezina baka Vilenica, Vraćilja, ili Šapćalica, vilinska posestrima. I kako je baka upravo od vila sve to o ljekovitim travama naučila. A kad bi se ona ili njezina sestrica razboljele, baka ih je liječila čajevima. U bakinom kuhinjskom ormaru, u vrećicama od bijeloga platna i u staklenkama, mirisale su trave. A baka je za svaku boljku spremala samo njoj znanu ljekovitu mješavinu.
...
Toga je ranog proljeća, kad joj je bilo sedam godina, kradomice od bake i majke, bosa vrtom hodala i pred kućom gazila jarkom punim ledene vode. Predvečer je buknula vrućica, jaka je upala zahvatila oba plućna krila. Gorjela je i buncala, na rubu svijesti. Nije osjećala bakinu ruku na čelu, niti je čula glas starog obiteljskog liječnika koji je došao u kućnu posjetu ...
Nije bila u svojoj postelji već na obali jezerca, na rubu smaragdno zelene šume, ogledajući se, zajedno s oblacima, u bistrom jezerskom ogledalu.
Odjednom, bijela se dugoprsta ruka pomoli iz vode i povuče je na dno.
Na prijestolju od staroga panja sjedila je vilinska kraljica, okružena s osam vilinskih pratilja. Plovooke i dugokose, svaka s vijencem drugih cvjetova u kosi. Jednoj glavu kruni vijenac od plavih perunika, a druga je žute irise uplela u kosu ... Treća je splela vijenac od zlatica, pa izgleda kao da je krasi kruna. Četvrtoj su plavi nezaboravci istakli plave oči, a peta je sva u tratinčicama ... Šesta i sedma u svoje su vjenčiće uplele raznoliko livadsko cvijeće pa im se vjenčići lijepo šarene. Osmoj je vjenčić od narančastih zvjevalica ... Jedino deveta, vilinska kraljica, nije nosila vijenac od livadskih cvjetova. Teške čaške bijeloga lopoča blistale su joj u kosi poput raskošne krune ...
Vile su joj prilazile redom i darivale je:
listićem stolisnika za ozdravljenje, cvijetom nevena za dugu mladolikost, smiljem i bosiljem za miris u kosi, čestoslavicom za skromnost, laticama divlje ruže za rumene obraze, kupinom za jaku i vrelu krv, koprivinim listom za otpornost, pelinom, da bolje životnu gorčinu podnese ...
I nezaboravkom, da ih ne zaboravi ...
...
Šetala je toga proljeća svojim vrtom. U njezinim je žilama krv brzo i toplo kolala, poput probuđenih sokova pod korom bijele breze. Osjećala se kao rusalka, spremna izroniti s dna jezera i krenuti Željenom u susret.
Ugledala je stručak nezaboravka u travi. I tada se sjetila svoga susreta s vilama, jednoga proljeća, kad bijaše djevojčica, onog proljeća kad ju je upala pluća umalo zauvijek odnijela u vilinski svijet.
photo by flickr
P.S. Spojih odlomke iz Roseine priče i priče o Jani, ribarevoj kćeri ... dodadoh sjećanje na jedno davno proljeće i malo čežnje za mojim Gljivarom ... hhihi ...
I tako nastade ova priča ...
photo by rusalka
Đuro i Pero: A mi vam pričamo kako je to bilo kad nas je Ančica prvi puta odvela u Rusalkin vrt ...
Perin i Đurin blog
Dodatak:
Tamoya Sanshal : Baba Jaga ?! :)
Ru: Baba Jaga na ruskom i poljskom, Ježi Baba, na slovenskom i slovačkom, u nas Baba Roga ...
Poznajem je iz bakinih priča, u poljskoj- ruskoj verziji, jer moja je baka Aurela rođena u Poljskoj a odrasla u Ukrajini.
Baba Jaga (od Jadwiga, Jagusia, Jagna, Jadzia ... ) je starica čudesnih moći koja živi u šumi u kućici na kokošjim nogama.
Kućica može trčati, a Baba Jaga letjeti. Na metli, dakako, pri čemu njezina metla briše trag koji ostavlja. U Baba Jaginu kućicu nije lako ući, jer ključanica brave puna je oštrih zuba, a moraš znati i 'lozinku' koja glasi: Okreni leđa šumi, a lice meni okreni ...
Ni sama baba Jaga ne usuđuje se kroz vlastita vrata ulaziti i izlaziti, nego koristi dimnjak.
Priroda babe Jage je dvostruka: ona je vještica, no ponekad je i zaštitnica i savjetnica.
A vile i vještice ...
... često su sestrice ... hihihi
Baba Yaga
Emerson Lake & Palmer - The Curse Of Baba Yaga
... a Tebi, Tamoya Sanshal, najljepše čestitke za objavljivanje rukopisa ...
Post je objavljen 22.04.2008. u 00:01 sati.