Prosula se zemlja iz pitara,
Iz kojeg je bili điran cva.
Tu je pusta kuća o nemara,
Ja je nisan zaboravija.
U sridnjoj smo sobi znali snit,
Kako ćemo biti dobri judi,
Kako ćemo zajedno umrit,
Ko se danas više sanjat trudi!?
Lipa moja mladosti, sa' si pusta,
Pivaju ti ova žedna usta.
One gušte moje srce slidi,
Nemirno je, to se puno vidi.
Lipa moja mladosti, sa' mi fali,
Vrime di smo još dica ostali,
Ne more se vratit điran cvit,
Ma mi skupa još moremo bit.
Post je objavljen 11.11.2008. u 11:11 sati.