''U tebi žive duhovi starih bogova,'' rekao je, a ja sam ugrizla donju usnicu - potez tako tipičan za mene.
''Trebam ih vratiti, zar ne?'' pitala sam, ne misleći na bogove, već na ljude. Na jedan tren sam znala njegovo ime, ali već u idućem mi je isparilo iz glave. Veo se nježno lelujao iza njega na laganom povjetarcu, a on se - ovijen u grubi ogrtač - oslanjao na drveni, kvrgavi štap.
''Da,'' rekao je samo, a lice mu se počelo mijenjati. Tako poznate oči, usne... ljudi koje sam upoznala i one koje sam tek trebala upoznati.
''Poželjela ti je sretan rođenadan,'' rekla mi je.
Dan kad sam upoznala Gaby je bio hladan zimski dan, zapravo noć. Imala je onaj biljeg u očima. Sjećam se kad mi je pričala o njoj. Odnekud sam je znala, bila mi je poznata... nešto smo imale isto.
''Vidiš?'' pitao me nakon što mi je ta slika proletjela kraj očiju. ''Dijelomo već i jesi.''
Dan kad sam upoznala Leu je bio vjetrovit dan. Osjećala sam se slobodno, kao što se uvijek osjećam kad puše vjetar. Imala je najljepšu kosu koju sam ikada vidjela i iste one oči... druga boja, ali iste oči. Rođena sam sa jednim darom, onim koji mi je pokazao tko je ona, samo sam se bojala to shvatiti. Jako često se bojim shvatiti da nisam sama.
''Ali nekima tek trebaš objasniti,'' nadodao je i njegove oči su se promijenile i njegovo lice. Nisam poznavala to lice, ali znala sam kome pripada.
Dan kad sam upoznala Sjenu je bio sunčan i lagani povjetarac je nosio Njihovu pjesmu dok sam mu pisala o njima. U njegovim očima nisam mogal vidjeti biljeg jer mu nisam vidjela oči, ali mogla sam osjetiti. Vjerovao je.
''Dok će neki naučiti tebe,'' rekao je i ostao isti kakav je bio, ali snažna energija kojom me pogodio mi je dala do znanja o kome je riječ.
''Sidhe,'' objasni mi je. Dan kad sam upoznala njega je bio oblačan, ali kiša nije padala. Naučio me mnogo stvari, iako on to sam nije shvaćao. On je velikim dijelom bio taj koji me naučio mnogo stvari o njima.
''A neki nikad neće shvatiti,'' nasmiješio se i poprimio onaj pogled koji nisam mogla prepoznati.
Dana kad sam upoznala njega se ne sjećam, ali znam da je puhala jaka bura kad sam prvi put došla kod njega. U spomen na to, svaki put kad ga posjetim puše jaka bura. On mi je otvorio um.
''Kako ću napraviti to?'' pitala sam pomalo očajno, a on je uz smiješak nestao. Ostala sam sama, dok se vel mreškao preda mnom.
''Jednostavno,'' čula sam glas i okrenula se. Stajala, je, blago raširenih ruku, priviđenje sna.
''Tebe poznajem,'' rekla sam joj, a ona se nasmiješila. ''Poželjela si mi sretan rođenda,'' nadodala sam djetinjasto.
''Naravno, nikad vas ne zaboravljam,'' odgovorila mi je.
''Ja znam tko si ti.''
''I nemoj misliti da mi je to drago,'' odgovorila je. Nisu voljeli kad bi ljudi znali njihova imena, imala sam taj osjećaj.
''Živite li u meni?'' pitala sam ju, a ona je klimnula glavom.
''Kako...'' počela sam, ali nisam znala dovršiti. NIkad nije postojalo ''kako'', ono je bilo bespotrebno, ja sam ga izmislila.
Približila mi se i položila svoje dlanove na moje obraze, te mi poljubila čelo.
''Ti si kao ja - ti si ratnica, ne zaboravi to, ti se boriš, kao što sam se ja borila za svoju ljubav,'' rekla mi je i dalje držeći dlanove na mojim obrazima. Sad mi se vratilo sjećanje na stari san. Nekoliko kapi krvi na inače bijelim haljama njenim, suze na licu i bosa stopala.
''Ona mi je sestra?'' pitala sam ju, ali umjesto odgovora dobila sam samo smješak. Da, jednim dijelom je bila, ako se to moglo gledati tako, nisam znala dovoljno o njima da mogu reći imaju li jedno ili više kumčadi.
''U tebi žive duhovi starih bogova, u tebi živimo mi,'' rekla je posljednje i otišla iz sna zajedno sa zrakama sunca koje su mi udarile u lice i probudile me.
Vjetar je blago zapuhnuo i donim mi njihovu pjesmu. Ja nisam vjerovala u njih. Ja sam znala da oni postoje....
Dan kad sam njih upoznala je bio dan kad sam se rodila.
Post je objavljen 20.04.2008. u 11:29 sati.