Kao prvo, ispričavam se svima koji će se možda uvrijediti. Ovo dolje je samo moj doživljaj koji ne mora biti točan jer nisam skroz objektivna.
Vjernica sam. Možda ne klasična, ali jesam. Vjerujem u Boga. Vjerujem u svetu obitelj. Molim se gotovo svaku večer.
Ali ne volim Crkvu. Sve je to divno i krasno, ali stvarno se ne vidim tamo.. Možda je to zbog toga što se ne slažem sa nekim temeljnim, kako da kažem, zakonima katolicizma.
Krštena sam, obavila sam prvu pričest i sad se spremam za krizmu.
Iskreno, meni to uopće nije toliko važno, ali je važno mojoj obitelji.
Ne mislim da sam manje vrijedna kao vjernik ako se ne krizmam ili krstim.
Bog nas sve jednako voli, ne? Svi smo mi njegova dječica.
Ne brine njega tko ide na misu, a tko ne, tko živi po zapovjedima, a tko ne..
Ja ni sad ne idem na misu, idem samo na (crkveni) vjeronauk. I? Uopće ne vidim problem u tome.
Isto tako mi se čini glupo da pišemo ispit prije krizme.. Ako ga ne napišeš dobro, nema krizme za tebe, ali svejedno ti plati 100 kuna za biskupa.
Wtf?!
Ja ne znam 10 Božjih zapovijedi i ne znam Vjerovanje. Ne znam zašto, ali nikako ne mogu zapamtiti te 2 stvari.
I ako će biskup baš mene to pitati, a ja neću znati, ja nisam dovoljno dobra za krizmu?
E, pa, meni to uopće nema smisla..
Relativno je lako nabiflati sve na pamet, ali ako ti to ne kužiš, nema smisla.
Ne kažem da ja sve to razumijem, nemojte me krivo shvatiti, ali ako ti to samo izrecitiraš tamo pred svima, nitko neće skužiti shvaćaš li ti to ili ne.
Jednostavno se podrazumijeva da ti to shvaćaš. A shvatiti bi trebao na vjeronauku. A na vjeronauku (pa i na misi) se priča o radio valovima, zakonima fizike (bar kod nas) i sličnim stvarima i svoje mišljenje je teško izraziti, pogotovo ako se ne slaže sa svime što se tamo kaže.
U školi nije tako. Tamo možeš (uglavnom) reći što misliš i neće te proglasiti nevjernikom. Dobro, neće te ni na crkvenom vjeronauku proglasit nevjernikom, ali mislim da bi, u najmanju ruku, bili zgroženi time što ja mislim da bi Biblija lako mogla biti lažirana ili što je Isus možda imao djecu.
Ono što sam zapravo htjela reći je da sam razočarana Crkvom, misom i vjeronaukom. Nije to ono što bi trebalo biti, bar ja tako mislim.
Ja nikad nisam osjetila sreću na misi, osim kad je kraj.
To je grozno, znam.
Ljudi bi na misu trebali ići zbog toga što im je tamo lijepo, što se opuste, a ne iz navike.
Možda (vjerojatno) je stvar u našem svećeniku. Ne znam..
Večeras ću se pomoliti za njega. :)