Marketing
Fortune Teller ...
Van_Velsen_Fortune_Teller
Prvi put mi je pozvonila na vrata prošle jeseni.
Oniža, punija, postarija, tamnih prodornih očiju, odjevena u šarenu suknju i zabrađena šarenom maramom.
Ne prosim, gatam ...
A ti daj nešto, a i ne moraš, ako nemaš ...
Rekoh joj da gatanju ne vjerujem, al' nek pričeka časak.
Dadoh joj sitnu novčanicu i jabuku.
Ugledala je bosiljak u glinenom loncu, uz vrata.
A ti si to bosiljak posijala? upitala me.
Otkidoh grančicu, nek' joj miriše uzput.
E, kad si me tako počastila, mogle bi nas dvije sad popiti jednu rakiju, tu na pragu.
Nasmijah se, donesoh dvije čašice lanjske erdutske šljive. Ona je iz svoje prosula dvije tri kapi na zemlju, za dušu ...
A da ti ipak gatam? Već si mi platila ...
Pružih joj dlan, nisam željela pretvoriti je u prosjakinju.
Moj se bijeli dlan izgubio u njezinoj velikoj tamnoj i vreloj ruci.
Ti ljubiš nekog ... ljubiš jako ...
A on je negdje daleko ... al' će ti doći, za tri dana i tri noći ... Čekaj ga, čekaj ...
Od tada povremeno svrati, pozvoni na vrata, pa mi gata.
Platim joj ... i jabuku dodam.
I rakiju popijemo, na pragu. Sad već i ja prolijem dvije tri kapi na zemlju. Za dušu.
Dođem ja češće, veli.
Al' tebe ne bude, pa odem. Nigdje me rakijom ne počaste. Najčešće mi ne daju ništa, ni čašu vode.
Ajd' sad sasrećom. Doći ću opet.
A i On će ti doći. Čekaj ga, čekaj ...
P&Đ: A mi pričamo o putnoj košari i erdutskim vikendima.
U erdutskoj je vikendici uvijek zanimljivo, haj'te s nama ...
Perin i Đurin blog.
Post je objavljen 21.04.2008. u 00:01 sati.