ja zbilja više ne znam kud je ovaj svijet otišao...
znam,ovo zvući toliko seriozno kao da to piše osoba od barem 80 godina koja se zgraža nad čudima tehnologije,neobuzdanom mladeži i ko zna čim,ali,eto,ne mogu si pomoć...
pokaže meni danas moj dragi fotke...ako se to uopće fotkama može nazvati...jedne od hostesa sa čuvenog auto showa....mislila sam da sam tamo zbilja sve vidjela...ali očito nisam...
ovo,ovo je zbilja bilo strašno...
samim time što su za jednu seriju mojih fotki neki od mojih kolega izjavili da su pomalo vulgarne...uglavnom,radilo se o fotkama cure,obučene u traperice i bijelu majicu na vezanje,naravno,trbuh je cijeli bio otkriven, vidjelo se ponešto i preko majice,ali....ma,dobro,po meni je to bio neki sex sales pomalo,ali vulgarno....ni blizu...
a ove fotke...pa,cura nosi bijeli...hmmm...badić?ne znam kako to uopće definirati,ali uglavnom nešto što ne prekriva gotovo ništa...grudi su bile isturene sasvim,ispod njih hrpa rupica...duljina tog,badića haljinice je hm,manja od remena...a ispod toga nije bilo nikakvog veša...već se sve lijepo vidjelo pa nek se ljudi vesele...
eh....sad,kaže meni moj dragi da je to pokazao nekim svojim prijateljima koji su izjavili da je vulgarno...al da im to i ne smeta baš toliko....to su naravno zaključili nakon desetak minuta piljenja u fotku :)
i sad,nekako se razvezao razgovor o tome zašto bi uopće netko tako nešto radio,kako ja to ne mogu shvatiti...a još manje kako cure očigledno mogu i uživati u cijeloj toj priči... još ako uzmem u obzir i činjenicu da dobar dio cura tamo stoji cijeli dan,polugole i sa smailom,u nemogućoj obleki za u prosjeku 100kn dnevno...onda mi ništa nije jasno...
i zbilja,nema tog novca,nema toga....te materijalne stvari...tih milijarda dolara,ma,cijelog svijeta da mi netko dade,a da bi ja desetak minuta stajala tako pred tisućama ljudi koji pilje u moje međunožje...
a pita mene moj dragi,pa dobro,a zašto ne,zašto ne izdržati 10 minuta a da znaš da će ti cijeli život poslije toga biti lijep...
ne znam,zaista...kako ljudi razmišljaju,ali,nema tog novca...i nije da to samo tako kažem...već to doista i mislim...
a dokazala sam to i na nekoliko primjera...
nekad,davno,dok sam imala još kojih 5 godina...mrzila sam to što mi je tata pušio...blago rečeno kao smuk....i zarekla se da nikada neću staviti cigaretu u usta...i doista.ima tome kojih dvadesetak godina otad,bilo je tisuće prilika i puno ponuda...ali nikad to nisam napravila....ni neću.to znam.
isto tako,znam da se u životu dobar dio stvari svodi na trgovinu...da se prodajemo...svaki za svoju cijenu...na poslu,u privatnom životu,svuda....nije to ništa novo...ali,zar nije u cijeloj toj priči važan i onaj neki naš ja...od kojeg ni pod koju cijenu ne bismo odustali?zar nema tog nekog ponosa,drskosti,ne znam čega,koji nam ne da da se prodamo onako vulgarno???
da se opet vratim na fotografiju,idealan primjer je jedan Lupino....kontroverznije osobe među fotografima kod nas zasigurno nema...jedni se kunu da radi savršene fotke,drugi ga preziru...ali,činjenica je da on zna napraviti dobru fotku...sjetite se samo one akcije sa djecom sa onkologije...koliko su te fotke bile i dirljive i tehnički dobre...
pa ipak,on danas uglavnom dane provodi fotkajući žene i konje za zadnje stranice časopisa kojima ni ne znam ime i ne želim ni znati....prodaja pitate? svakako unosna....
ali,pa dajte ljudi....imajte malo i svojeg ja...
s druge strane...da mi netko kaže da to moram napraviti ili će stradati netko od meni najdražih ljudi...znam,bilo bi mi teško....nepodnošljivo,ali...napravila bi vjerojatno što god treba da ih zaštitim...
stvar je ipak možda jednostavna...u sustavu vrijednosti...a moj je očito,za naše doba...izrazito čudan...
najviše od svega,zanimaju me vaše reakcije na ovu temu....onako,izrazito...
Post je objavljen 20.04.2008. u 00:08 sati.