Evo ležim unutar svojih misli
Beživotno i ubijam bol
Pitam se zašto me sustiže
Moji su osjećaji ispunjeni bijesom, mržnjom, ljutnjom
Gadi mi se pomisao na sreću
Zapravo što je to???
Unutar srca moja ljubav počiva u muiru
Groblje, ispunjeno trnjem
Ružama smrti
Zar je moralo tako završiti???
Zašto???
Zar si i dalje gad???
Zašto???
Što se dogodilo???
Ubijam bol, ali je prejaka
Sustiže me
Idem rezati vene, ali bojim se
Neću nikome nedostajati,
Ili hoću samo par osoba
Iskreno.
Vidim svoj pogreb
Masa ljudi plače,
Ali znam da će i oni s vremenom zaboraviti.
A ti???
Hoću li ti nedostajati prava ljubavi???
Da ja sam nitko...
Samo uspomena koja će izbljedjeti...



Post je objavljen 19.04.2008. u 23:49 sati.