Marketing
Uloga ujaka u mome životu
Uvijek kad me netko pita za kog navijam-za hajduk-odmah se sjetim svog ujaka. Pokojnog.
Kad sam bila klinka, nisam imala tetku ,od bliže familije samo ujaka. A ujak je bio mladji brat moje stare.
Zgodan, a zafrkant. Vitak. Zelene oči. Imao je lijepu kosu, frizura uvijek na mjestu, mali duža napred, pa na stranu počešljana. Moda iz 70-ih. Štofane hlače na crtu, gore uske, dole blago na glokn, košulja i pulover na v-izrez. Auto-svijetlo zeleni stojadin.
Subotom popodne bi gledala svoju omiljenu seriju Pozorište u kući, a nedjeljom ujutro bi ujak dolazio kod nas na kavu. Oko pol 10 ušao bi u moju sobu, otkrio me ili povukao za nogu, ili digao rolete. Donio bi čokoladu bratu i meni-bracu i seku ili onu crvenu od 200gr sa velikim lješnjacima. Brat bi pojeo obe čokolade, a ja pobrstila lješnjake. Naime, ujak je bio stasom i facom pljunuti Vlastimir Djuza Stoiljković.Kad sam čula da je taj glumac živ i da je u dobroj formi, bilo mi je odmah milo pri srcu.
Kad sam išla u 3 osnovne, nogomet je bio u bivšoj državi jako popularan, misli da se neku klub probio u jedno od evropskih natjecanja. Svi u razredu su skupljali sličice, navijali za nekog, pa sam i ja htjela. Ali, pitati ću ujaka, pa šta mi on kaže, ja ću tako. Ni otac, ni brat nisu me mogli uvjeriti koji je klub najbolji, jer, ujak zna najbolje. Kako je bio oženjen dalmatinkom, jadan, navijao je za hajduk. Kako ujak-tako i ja.
Za 7 rodjendan poželila sam papagaja, i ujak ga je donio iz Zagreba. Badava što mi je roditeljica objašnjavala da ga je ona naručila, a on samo donio, A jok. To je od ujaka i gotovo.
Ujak je imao i mnogo nadimaka, ujkica, ujo-mujo, pa daidža, pa svakako.
Bio je medju rijetkim muškarcima u familiji, i kao takav odgojen da sve ima i dobije šta god poželi i tako je bilo sve do kraja.
Kad je poželio stojadina, umjesto fiće, vijeće žena u sastavu-majka, sestra, tetke, sestrične- odmah su odlučile da hitno treba pronaći sredstva, kako bi mu se ispunila želja. Takodjer je poznat po izjavi: "Šta me briga koliko je poskupio benzin, ja uvijek točim za 100 dinara."
Bio je i vrlo tankoćutan, te je kao momčić pisao pjesme, jako lijepe, ali isključivo sjedeći na krevetu koji je na drvenom zaglavlju bio oslikan austrijskim pejsažem. Samo je na tom krevetu imao inspiraciju.
Isto tako, bio je poznati zafrkant, a kako je imao židovsko prezime, svoje kolege u poduzeću sve do 91.je držao u uvjerenju da je židov i da je kao mali se jako napatio u ratu. Nikada ga nisu forsirali da udje u partiju, uvijek su imali puno obzira prema njemu.
Otišao je jednog zimskog popodneva, pri punoj svijesti, ne znajući da boluje od opake bolesti.
Post je objavljen 19.04.2008. u 20:15 sati.