Marketing
Something has to change
Koji super osjećaj dok slušaš Toolov Stinkfist na mobu sa slušalima volumena do kraja. Kad ti električna gitara cvili s jedne strane glave na drugu. Jebeno dobra terapija. Al treba biti biser pa na putu do škole slušati to isto dok hodaš ispred najslađeg dečka iz 3.pm-a. Od jednom skužiš da čudno hodaš, tj. uopće se ne krećeš. Nemaš ritma u nogama. Samo ti nakon nekog vremena postane čudno kaj se ljudi ispred tebe previše udaljavaju.
How can this mean anything to me
If I really don't feel anything at all?
I'll keep digging till
I feel something.
Tak izgleda moj život u zadnjih par dana. Nemam osjećaj za stvarnost. Zaključana sam u svojoj glavi i ušlagirano ležim na krevetu gledajući mutne stranice udžbenika iz latinskog. Ne osjećam se jadno ni tužno ni niš. Ja jednostavno NIŠ ne osjećam. Bilo je previše razočaranja, suza, boli i spoznaja u ovom kratkom periodu, tak da mislim da ja to više ne mogu. Pokušavam objasniti ljudima samu sebe. Frcam istinu i detalje koji me čine tak puknutom u svakom jebenom razgovoru. Ali ljudi nikak da skuže da im je pametnije kloniti me se. Svud kud dođem pokušavam se svidjeti i uvući nekome pod kožu i onda bez upozorenja i mogućnosti replaya uništim sve kaj sam nekad imala. Svako dobro mišljenje o meni. Sve kaj je neko volio kod mene. I sve napravim svjesno, kaj je još najgore. Jer mislim da ne bude tak koma. Da je ljubav bezuvijetna. Ali nije. Bar je ja nisam takvu nikad nisam imala prilike upoznati.
Something kinda sad about
the way that things have come to be.
Desensitized to everything.
What became of subtlety?
Više mi se neda. Imala sam priliku vidjeti da je život fakat najnevjerojatnije iskustvo i dar čovjeku. I sve to super. Bilo lijepo. Ali mi se više neda. Vidla sam dovoljno. Sad bih Doma. Ak to nije moguće odmah, bilo bi lijepo za dvije godine kad odem od svojih, kad me zaborave. Samo stvaram štetu. Ljudi pate zbog mene. Mrze. I tek onda se udalje. Zato vam svima objavljujem, ne vežite se uz mene, nemojte me zavoljeti ni ništa manje ili više tragično od toga. Sve uništim! Ne znam kolko sam još tu, makar bih silno htjela Doma da prestanem uništavati živote. Unaprijed se svima ispričavam kaj ih budem ubila u pojam s nečim glupim što priliči samo meni.
And now I try hard to make it
I just want to make you proud
I'm never gonna be good enough for you
I can't pretend that
I'm alright
And you can't change me
P.S.
I Tool... jel' bilo dovoljno EMO za početnika?
pusek
Post je objavljen 19.04.2008. u 17:12 sati.