Slučaj Ive Pukanića i njegove supruge provlači se danima kao sapunica svim medijima i nije još posve jasno kako će završiti. Izbjegavao sam do sada pisati o tome na ovome blogu jer se tu ipak radi o jednoj obiteljskoj drami gdje se, po mom najdubljem uvjerenju, javnost, pa i ova naša blogerska, ima pravo uključiti tek onda ako se pojavi osnovana sumnja da je nečim povrijeđen javni interes, a to bi bio pokušaj da se od javnosti sakrije kršenje nečijih ljudskih i građanskih prava. Sada postaje sve jasnije da se upravo to dogodilo, ali, umjesto da se takva situacija riješi brzo i energično na način da se sve one koji su u tome sudjelovali udalji s dužnosti koje obavljaju i da se protiv njih pokrene odgovarajući sudski postupak, događa se nešto o čemu se jednostavno ne smije šutjeti. U prikrivanje svinjarije uključuje se sve više odgovornih na sve višim razinama i sve je više zakona koji se u tom prikrivanju krše.
Šokiralo me jučerašnje gostovanje ministra zdravstva Darka Milinovića u središnjem Dnevniku koje je trajalo gotovo deset minuta. Čovjek bi pomislio da je izbila epidemija velikih boginja kada ministar zdravstva dobija toliki prostor, ali, eto, kada mu je već dana takva nesvakidašnja prilika, čovjek bi očekivao da je ministar iskoristi i odlučno stane u obranu ljudskih prava, da prokaže i osudi ponašanje onog dijela zdravstvenog sustava koje je, kršeći zakon, povrijedilo nečija ljudska prava. Međutim, zgranut, ne vjerujući, čujem kako ministar čita odluku Županijskoga suda i kako je, prema svemu onome što se do sada zna, čita potpuno krivo. Ministar iz nekakvog papira čita kako je Županijski sud utvrdio da su, temeljem nalaza vještaka, prestale okolnosti za prisilno zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi, a svi upućeni tvrde upravo suprotno, tj. da okolnosti za prisilno dovođenje u psihijatrijsku ustanovu nikada nije ni postojalo. Da je ova konstatacija kako je do prisilnog dovođenja u ustanovu došlo bez pravog razloga netočna i da je kao netočna do sada dospjela u javnost, vjerojatno bi Županijski sud već do sada reagirao i ispravio takvu netočnu interpretaciju što se, međutim, nije dogodilo. Pa kako sada najednom dolazi do toga da ministar falsificira obrazloženje odluke suda i da taj svoj falsifikat iznosi u središnjem Dnevniku i to u desetminutnom istupu? I odakle njemu rješenje Županijskoga suda koje je po definiciji tajan spis. Tko mu ga je dao? Kada? Kako? Zašto?
Ministar očito nastoji zataškati činjenicu da je u sustavu za koji je odgovoran došlo do grube pogreške koja je za posljedicu imala prisilno odvođenje u psihijatrijsku ustanovu, a u tom zataškavanju mu pomažu i oni koji su mu dostavili tajan, zaštićen spis.
Mnogo je zainteresiranih da se cijela ova svinjarija ne istraži do kraja, jer, kada bi se rasvijetlile sve okolnosti, izašlo bi na vidjelo i to da je policija postupala izvan svojih ovlasti sputavajući lisicama osobu koju odvodi na prisilno liječenje.
Ja ne znam i ne mogu tvrditi da su svi oni djelovali po ranijem dogovoru ili po nečijem nalogu jer do svega je moglo doći i zbog propusta ili nedovoljno savjesnog rada ali bez zle namjere da se nečija ljudska i građanska prava grubo prekrše, ali, gledajući ove zastrašujuće pokušaje da se sve zgura pod tepih koji dolaze od samog ministra zdravstva, postajem zabrinut, a razlog za zabrinutost mislim da imamo svi.
Neće li se meni ili vama sutra dogoditi isto, neće li doći kola hitne pomoći u pratnji policije i s lisicama na rukama odvesti nas na prisilno psihijatrijsko liječenje da bi nakon toga ministar zdravstva, prikrivajući sve, u središnjem Dnevniku falsificirao sudsko rješenje koje govori o tome da u toj ustanovi nikada nismo ni trebali završiti.
Post je objavljen 19.04.2008. u 12:42 sati.