Marketing
Benedikt XVI.
19.IV.2005. - 19.IV.2008.
Ako se povjerimo Isusovu gledanju i uzvjerujemo njegovoj riječi, nipošto se ne zapućujemo u potpunu tamu. Isusova poruka daje odgovor na unutarnje očekivanje našega srca; ona je podudarna s unutarnjim svjetlom našega bića, koje se proteže prema Božjoj istini. Zasigurno, ponajprije smo vjernici »iz druge ruke«. No Toma Akvinski s pravom označava vjeru procesom, unutarnjim putom, kada kaže: »Svjetlo vjere vodi ka gledanju.« Ivan u svome evanđelju u više navrata, primjerice u pripovijesti o Isusu i Samarijanki, ukazuje na ovaj proces. Žena izvješćuje o onome što joj se dogodilo s Isusom i da je u njemu prepoznala Mesiju, donositelja spasenja, koji otvara put k Bogu, a time i spoznaju koja daje život. Njezini je sugrađani slušaju, upravo zato što to govori ova žena; oni vjeruju u Isusa »zbog ženina kazivanja« - oni vjeruju iz druge ruke. I jer je to tako, pozivaju Isusa da ostane s njima te tako mogu s njime i razgovarati. Na koncu mogu reći ženi: Više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja, nego sada znamo da je ovaj uistinu Spasitelj svijeta (Iv 4,42). Vjera je u živome susretanju postala spoznaja, »znanje«.
Dakako, prevarili bismo se ako bismo put vjere sebi jednostavno predočavali kao pravocrtan proces napredovanja. Budući da je tako usko povezan s našim životom koji se kreće u stalnu podizanju i padanju, uvijek postoje koraci natrag koji nas opet sile na nov početak. Svaka životna dob mora pronaći svoju vlastitu zrelost, a može upasti i u sebi svojstvenu nezrelost. No usprkos tomu smijemo reći da u životu vjere raste i određena očevidnost ove vjere: njezina nas zbiljnost dodiruje, a iskustvo nam života provedena u vjeri dokazuje da je Isus doista Spasitelj svijeta.
Na ovomu se mjestu drugi vidik, o kojemu smo govorili, povezuje s prvim: u Novomu je zavjetu riječ »sveto« bila oznaka za sve kršćane, među kojima je zacijelo bilo i takvih koji nisu imali kvalitete koje se traže od kanonizirana sveca. No ovim se nazivom htjelo izraziti da su svi bili pozvani da svojim iskustvom uskrsnuloga Gospodina postanu poveznica za druge, koja bi ih mogla dovesti u doticaj s Isusovim promatranjem živoga Boga. To vrijedi i danas: vjernik, koji se daje voditi i oblikovati vjerom Crkve, trebao bi sa svim svojim slabostima i poteškoćama biti prozor za svjetlo živoga Boga, i ako istinski vjeruje, on to i jest. Protiv sila koje sprječavaju istinu, protiv ovoga zida predrasuda, koji nam zatvara pogled na Boga, vjernik bi trebao biti protivna sila. Na njega bi se trebao moći osloniti onaj koji je početnik u vjeri. Kao što je Samarijanka postala pozivnica za Isusa, tako je i vjera vjernika po svojoj biti poveznica za traženje Boga u tami svijeta uvelike suprotstavljena Bogu.
Moglo bi nam u svezi s time koristiti da se podsjetimo kako se prva Crkva nakon svršetka apostolskoga doba tek razmjerno malo bavila izravnom misionarskom djelatnošću, kako nije imala vlastitu strategiju naviještanja vjere poganima i da je njezino vrijeme, unatoč tomu, postalo razdoblje najvećega misionarskog uspjeha. Obraćenje antičkoga svijeta na kršćanstvo nije bilo rezultat planirane aktivnosti Crkve, nego plod snažne vjere kakva se očitovala u životu kršćana i u zajednici Crkve. Istinski poziv od iskustva k iskustvu, to je bilo - ljudski govoreći - misionarska snaga prve Crkve. Životno zajedništvo Crkve je pozivalo na sudjelovanje u ovome životu, u kojemu se otvarala istina, iz koje je dolazio taj život. I obrnuto: otpad novoga vijeka je uslijedio zbog toga što kršćanska vjera nije ovjerovljena životom. U tomu se pokazuje velika odgovornost današnjih kršćana. Oni trebaju biti poveznice vjere, kao oni koji znaju za Boga, koji svojim životom dokazuju da je vjera istina i tako postaju putokaz drugima.
Novu evangelizaciju, koja nam je danas žurno potrebna, ne ćemo ostvariti pametnim teorijama: katastrofalan je neuspjeh moderne kateheze odviše očit. Jedino prožimanje u sebi uvjerljive istine i ovjerovljenja te istine životom može učiniti da zasvijetli ona očitost vjere koju očekuje ljudsko srce; samo kroz ova vrata ulazi Duh Sveti u svijet.
(iz knjige "O vjeri, nadi i ljubavi")
Post je objavljen 19.04.2008. u 08:15 sati.