evo...vratila san se....nemogu ja bez vas toliko toga se izdogašalo pa iman zelju da vam sve to ispricam....al znam da ce to bit dosadno pa necu...evo za 13 dana ekskurzija...jedva cekam....to vrijeme ce bi posebno za mene a i za svih...pogotovo za moje cimerice boni i jelenu....volin vas....eto s njima san u sobi...i ovih dana smo neprestano skupa...dogovaramo se oko detalja....usput gledamo zgodne decke...hehe...eto nadam se(a i znam) da cemo se provest super....sigurno ce mi tih par dana ostat u velikooom i lijepom sjecanju...sada zelim zahvalit svima koji ste mi dali poticaj da nastavim pisat ovaj blog..nadam se da nece biti dosadan ko prije....
~prijateljstvo~
evo pisat cu o svoim prijateljicama i koliko mi one znace u zivotu...jednostavno one su neizostavan dio mog zivota...i sigurna sam da cu sve ih pamtit(ako ne ostanemo dobre,a nadam se da ocemo) i uvijek ce mi biti u najljepsem sjecanju...zelim im svima zahvaliti jer su bili tu kada mi je trebalo...veselili su se s menom kada sam bila sretna...bili su mi podrska i rame za plakanje kad sam bila tuzna...i jos uvijek su tu....i sada smo 8 razred i znam da ce doci uskoro kraj i trebat cemo se rastat....a ne zelim razmisljat na to....ne zelim znati da cu se morat rastavit...da neke mozda necu vec nikad ni vidjet....na svu moju radost boni ostaje sa mnom...a ona je jedna od mojih najboljih prijateljica...a jelena ona ide u gimnaziju...i nadam se da cemo ostat dobre...ne zelim zaboraviti ni na one ostale:mirela.antonija bo,antonija be,beti,dobrila,ksenija,ana marija s....sve ce mi nedostajat....i neznan kako cu bez njih...jer naucila sam se na njih...i stvarno su mi prirasli srcu...svaka od njih je posebna na svoj nacin...i stvarno ne zelim znati da je kraj....ne zelim da se rastanemo...a znam da tako mora bit....one uvijek ostaju u mom sijecanju...gdje god ja zavrsila(mozda i na psihijatriji) one ce biti sa mnom...svima van hvala....pa evo zelim im uputiti koju rijec....
MIRELA:hvala ti...velika si osoba...jer uvijek si bila uz mene...pomogla is rjesavat moje probleme...i to ti necu zaboravit...i znam da nikada ti se necu moc oduzit...hvala ti...
ANTONIJA BO:tebe takoder nikad necu moc zaboravit...uvijek si bila kraj mene....uvijek ce mi u sjecanju ostati oni nase razgovori o balicu...bilis u to nasi snovi...hvala ti...
JELENA:predivna osoba...svatko bi trebo imat takvu prijateljicu...kad sam sretna s menom dijeli srecu...kad sam tuzna uvik uspije izvuc osmjeh na mom licu.......hvala ti...
BONI:s njom se nikad nisam posvadala...i nemogu zamislit jedan dan bez nje...jer ako nismo zajedno onda se svaki dan obavezno cujemo mobitelom....predivna osoba...boni hvala ti...
DOBRILA:ona me uvik razveseljavala....uvijek je nasmjesena i sretna...i prenosi svu svoju radost na druge....uvijek me nasmijavala svoim salama...hvala ti
ANTONIJA BE:e ja i ona stvarno se razumjemo...nijedan sat hrvatskog ne prode bez nasih komentiranja....ima isto misljenje ko ja...i uvijek se slozimo....hvala ti...
eto to su prijateljice koje su isle sa mnom u razred...volin i vas druge..posebno cu pamtit:beti,anu mariju i kseniju...
ne zelim zaboravit ni barbaru koja ne ide sa mnom u skolu....a uvik je s menom...ona je posebna osoba....a zelim napomenit i ivanu koja je sada u zagrebu....s kojom vise nisam tako dobre...al i dalje je u mome srcu....
HVALA VAM SVIMA.....uvijek ce te biti u mom sjecanju...
a eto sad je na vama da mi ostavljate komentare...jer vi odlucujete ocu li nastavit pisat blog...
Post je objavljen 18.04.2008. u 22:07 sati.