Ide struja Zadrom gradom
približavajući se fotografu mladom.
Fotografu mladi ne pravi se mudar
jer ja lako mogu zadati ti udar.
Ali fotograf to poslušao nije
i trofazna struja skoro ga ubije.
U studentskom klubu zamjerih se struji
od silnog udara u tijelu mi još bruji.
Mislio sam, dakle, neuočiv mi grijeh
dok nisu svi moji prasnuli u smijeh.
A danas eto još kraj mene sjede
pa se bojim da mi večeru ne pojede.
Neugodno meni kad kraj trofke sjedam
ajde bježi trofko ne želim da te gledam.
I ne želim ti više prići jer si prava guja
ja sam nježni fotograf, a ti trofazna struja!
Hvala!
Post je objavljen 18.04.2008. u 11:56 sati.