hm... kako volim taj okus... okus krvi... nesto predivno... dovoljno savrseno da bih mogla od toga zivjeti... i maknula bih sve one koji me zivciraju a nebi im niti kap krvi popila... momak mi kaze da iman jako bujnu mastu... isltina...
i ne zalim se zbog toga... masta mi pomaze da nekako opstanem u ovome svitu... iman svoj donekle savrsen i predivan svijet!
u kojem ja jednostavno uzivan!
tako bih voljela da neke stvari me ne bole... ali takva san... boli me kada me vrida osoba koja mi nije niti do cicaka... to mi ne ide u glavu kako se takve osobe mogu nisko spustati... nikada to necu moci razumiti!
mastam i opstajem unutar svojih misli koje su dovoljno bolesne i brutalne... ali eto... nekada bih voljela da me netko razumi!
kako zelim otici u neku daleku zemlju, gdje nikoga ne znam ili da barem ngdje pocivam sa vampirima... uglavnom, pocela sam pisati knjigu jer toliku mastu koju ja iman moram negdje zapisivati... da ju ne izgubim...
ah... zaljubljena sam u potpunu tminu, jer moje srce ispunja tama...
i ne trebam vise plakati niti moliti da mi se ljubav uzvrati jer tmina me takoder voli... nisam depresivna osoba samo volim tamu... mrak...
osjecaj praznine, tuge i patnje... zapravo neznam kako se boriti protiv toga, mogu se jednostavno prepustiti, te do kraja vise nis ne osjecati, kao ja biti u trenutnoj fazi ravnodusnosti...
i savrseno mi je...
Post je objavljen 18.04.2008. u 10:57 sati.