my negritude is not a stone
nor a deafness flung against the clamor of the day
my negritude is not a white speck of dead water
on the dead eye of the earth
my negritude is neither tower nor cathedral
it plunges into the red flesh of the soil
it plunges into the blaxing flesh of the sky
my negritude riddles with holes
the dense affliction of its worthy patience.
Drugi današnji događaji su nekako pali u sjenu ovog.
Iako...
Iako zapravo ne može se tako naknadno pisati, ispada nebitno ili pre bitno.
Ubod ljubomore (ili ne?) - sasvim nepotrebno.
Moja razgovaranja s čovjekom s kojim.... ne znam bih li trebala razgovarati. Ili bih. Zašto suprotne predrasude, isto? Moja razgovaranja koja zapravo ne želim da prestanu jer su mi fora.
Moja potreba (?) i prikladnost situacije - stajanje na balkonju, pušenje, noć, osjećamo se kao da nismo tu - da ga poljubim.
Između ljubljenja potrebno je vrijeme.
Ja s padelicom, on s iznenadnim odlascima. Volim šale. Volim to nešto što inače ne volim.
I opet taj čovjek, koji.... koji ne znam što je, koji nije ništa a ipak ništa nije.
Nepotrebno.
Post je objavljen 18.04.2008. u 00:52 sati.