Da ne gnjavim puno. Ovo su recepti za nadobudne makrobiotičarske početnike, ili samo početnike jer se i ja tako osjećam iako kuham neku polu ovakvu polu onakvu hranu već godinama, zapravo kad bolje razmislim, kuham ju otkako sam krenula kuhati...pred jedno dvadesetak i kusur godina. Ovo su samo nadgradnje, nova saznanja, dobre reference i to je sve. Ko voli takve kuharske izazove na pravom je mjestu, ko ne, neka prošeće do neke druge destinacije.
Seitan je mnogima poznat jer ga koriste u svakodnevnoj prehrani iako ga sami nikad nisu priredili, drugi su ga možda i sami doma spravljali pa znaju o čemu je riječ.
Seitan je zapravo gluten koji se dobije ispiranjem tijesta od cijelovita zrna pšenice. Vrlo jednostavno. Odličan je nadomjestak mesu jer je čista bjelančevina.
Neću puno dudlati jer sve što vas zanima možete i sami pročitati na internetu nam blaženom, pa vam samo evo par slikica i temeljnog recepta za početnike i one koji se takvima osjećaju :)
Seitan:
- 4 kile pšeničnog crnog brašna (može i miješano) (ma čak i bijelo ali nije to - to)
- ogroooomnu posudetinu za umijesiti tu količinu brašna
- puno tople vode pri ruci
- puno slobodnog prostora oko sudopera
- dvije tri velike šerpinjetine i pokoju metalnu cijediljketinu za špagete, na nogici (zlu ne trebalo)
- drvena daska za rezanje i nož
- lonac za kuhanje gotovog seitana
- alga oko 4 cm
- bar pola dcl sojasosa
- par žlica sezamovog ulja
- nešto povrća, kimla, kumina i sl
- par boca sa poklopcem
No da, krenimo redom.
Prvo umijesimo svu tu količinu brašna sa mlakom vodom koliko treba da bude fino mekše tijesto dobro izmjeseno. Zatim to isto fino tijesto malo poravnamo po vrhui preko njega nalijemo tople vode da iznad njega bude još oko 4 prsta vode. Tako to ostavimo jedno sat vremena i odemo se baviti drugim poslom.
Za to vrijeme možemo si prirediti teren za napad. Treba nam u sudoperu jedna oveća ovalna posuda, laka i čvrsta u kojoj ćemo izmjenično vrućom i hladnom vodom ispirati gluten. Ja koristim gusani wok, koji istina nije ni lagan, a ni ovalan ali taman fino ručkama nalegne na rubove, pa kad treba promijeniti vodu samo ga blago nagnem i sve iscuri iz njega ravno u odvod.
Stvar je zapravo vrlo trivijalna, posebno nakon drugog složenog bicikla :)
Sad kad smo tijesto u onoj vodurini nakon sat vremena dobro izdrepali i izmučili, vidjet ćemo da je ono jadno, ispustilo ko hobotnica puno bjelila i samo čeka da mu promijenimo vodu da se dalje skriva u mutnoj vodi. To ćemo i učiniti pa ćemo glutensku masu koja to još nije potpuno, prtebaciti u hladnu vodu u drugoj nekoj posudi koja nam se nalazi u sudoperu. Tamo ćemo tijesto ponovo premijesiti mali milion puta dok ne prizna, a onda ćemo ga ponovo prebaciti u toplu vodu u neku treću šerpinju, vaindlig, ili neku treću napravu kojoj ne znam ni ime.
Cijeli taj cirkus oko vruće - hladno, traje tako dugo dok je voda oko tijesta/glutena bijele boje. Kad postane prozirna - obavili smo zadatak.
Pazite koliko vode trošite jer ovo, sim - tam, zna potrošiti puno vode, a sve za sitnicu, zato pažljivo s vodom. Bolje da lagano skroz curka preko glutenske lopte nego da se pred kraj sve ispire u puno vode. Prvih par voda dok je sve jako bijelo, svakako sačuvajte, to je dragocijeni škrob koji ćete kasnije koristiti za zgušnjavanje jela, umjesto kupovnog. (tomu služe one flaše sa čepom)
Prva slika pokazuje kak zgleda kad se gluten praćaka u juhi za kuhanje (to je od bijelog brašna, za probu urađeni gluten), pored je čudo od vajndliga (ne znam drugi naziv) u kojem se do maloprije ispirao gluten, sve je pošpricano bijelim škrobom, uključujući i moje šlape i trenirku koju sam imala ispod pregaće, zato pažljivo sa elegancijom u kuhinji :)
Druga slika su kuhana tri komada od cijelovita zrna.
Treća pokazuje kako izgledaju prerezane štrucice kuhanog glutena. Da se ne bi desile ove rupe i neravnine po odrescima, dobro je svaki taj komad glutena staviti u najlonsku čarapu i u njoj kuhati, tada nema ovih mjehurastih iznnenađenja kao kod mene (nisam mogla naći ni jednu čarapu za odstrel)
Kad vam je gluten čist od svih mrvica i ljušturica cijelovitog zrna ili ako ste bili pametniji pa kupili brašno sa oljuštenim zrnom, onda samo od škroba, napravite jednu dugačku čvrstu kobasicu koju prerežite nožem u tri štruce i svaku posebno oblikujte u kobasičice...
Tako priređen seitan treba prvo skuhati da bi bio pogodan za daljnju upotrebu. Ja to radim sa gore opisanim sastojcima. Vi ne morate tako, možete samo sa jednom pozamašnom algetinom da mu preda malo minerala i vrijednih tvari koje sam gluten ne posjeduje, kao što ne posjeduje niti neke vitamine, ma čak ni okus ni miris. Zato je odličan kao upijač istih. Što god želite, on će poprimiti tu aromu.
Sad kad sam se napokon dočepala ovog blog editora mogla bi napisati i nastavak o konđiju ali ja naprosto više ne mogu gledati nakon cijelodnevnog čućanja u kuhinji, pa ne zamjerite, budem sutra...
Časna Titova pionirska...
Laku nkoć...
Post je objavljen 18.04.2008. u 02:11 sati.