Marketing
SUNČANI PORTRET
(1991.)
ostala si sama i napuštena
tu, kao prosjak kraj puta
a haljina zamazana i iznošena
s mislima ti niz vjetar luta
lice ti je prekrila tužna krinka
tražila si odgovore tamo gdje ne postoje
i jednog jutra shvatila da nisi više klinka
da svjetlosti tvoje sad mnogi se boje
no ljudski je strah velika prevara
strah ljude čini drugačijima, zlima
i uzalud sad svaka tvoja molitva
jer ne možeš spas naći u snovima
obući ćeš haljine svjetlije od bljeska
posvadit će svoje slomljeno srce s toplinom
a gradit ćeš samo nove kule od pijeska
jer svatko će se tek igrati tvojom prazninom
uz očajne riječi i očajne misli
borit ćeš se za svaki novi tren
a kad shvatiš da u beznađe su te stisli
tvoj sunčani portret već bit će uništen
sve dok ponovo ne odjeneš haljinu bijelu
i dok će samo nebo biti iznad tebe
nastat će nova toplina u tvome tijelu
tad zadrži bar dio te svjetlosti za sebe
Post je objavljen 17.04.2008. u 22:15 sati.