Razmišljao sam neki dan malo o kletvi. Za kletvu je vezano mnogo misticizma, nekako svi se pomalo bojimo da netko na nas ne baci kletvu. Isto tako kada se skupe sva razmišljanja o njoj, ispadne da je ona jednako opasna kako za onoga koji ju je izrekao tako i za osobu na koju je bačena. Isto tako, izgleda da se kletva ne može povući.
Dakle sve u svemu, što je zapravo kletva?
Počinjemo od onoga ne nikada drugome ne želimo zlo, jer će nam se to vratiti prije ili kasnije. Ne ispadne li po tome da je kletva neko strahovito oružje iz prošlosti koje je izgubio na snazi kada je običan čovjek izrekne. Možda se pravilan način "izricanja" kletve izgubio kroz mnogo stoljeća, a ostale su samo priče koje su prenošene sa koljena na koljeno, a govorile su o užasnoj snazi takvog načina. Na ovo vjerojatno nikada nećemo niti imati odgovora.
Mada i "običan" čovjek ima mogućnosti "zaželjeti želju" i izreći je, moram primijetiti da su kletve odreda "negativne" želje koje u sebi sadržavaju zlo u bilo kojem obliku. Nikada kletva nije bila pozitivna, što valjda po svome temelju ne može niti biti.
Izreći je može svatko, no postavlja se pitanje njezine "efikasnosti", ili bolje rečeno stanja u kojem čovjek treba biti kada je izriče kako bi imala maksimalna efekt. Ne mogu zamisliti puno situacija, kada kletva koja je negativna zapravo može praviti dobro. Mislim da je u svemu tome upletena vječna borba između borba i zla ili zla i tame.
I jedna pouka: oprezno sa kletvama, nitko nije toliko loš da mu istinski i iz srca poželite zlo.
Post je objavljen 17.04.2008. u 20:53 sati.