Svaki poraz boli, ali najvise boli onaj na svom terenu i pogotovo kada je u pitanju Hrvatska reprezentacija. Vec od samog ulaza u dvoranu culo se kako 2000 ljudi pjeva Thompsonove, Gibonnijeve, Oliverove i Misine pjesme iz sveg srca, a tek kada se pustila Lijepa nasa moglo se vidjeti kako smo svi slozni za nasu Hrvatsku. Prvo poluvrijeme bili smo ravnopravan protivnik na terenu, Bajrusevic i Grcic su promasili izgledne prilike, Grdovic je promasio gol s dva metra nakon kornera, imali smo indirekt, ali nista od toga nismo iskoristili. Nogometna poslovica kaze da ako se ispomasivas, to ti se kad-tad vrati. Nama se to vratilo u drugom poluvremenu. Primili smo iste golove kao i u Pescari- nakon kornera i kontri. Zao mi je sto nismo pobijedili Talijane jer smo ih imali u saci u prvom poluvremenu. Ipak, Talijani su ponajbolja momcad u Europi, a ako ne i u svijetu. Drago mi je sto se u Plocama igrala po prvi put jedna sluzbena utakmica Hrvatske reprezentacije i nadam se da ce ih biti jos. Zahvaljujem se svim navijacima iz Ploca, Vrgorca, Metkovica, Dubrovnika, Splita, Otric-Seoca i Makarske koji su dosli na ovu utakmicu i podrzali nase malonogometase. Hvala svima koji su omogucili odigravanje utakmice u Plocama i mislim da nisu pogrjesili jer se ovakav dogadjaj dozivljava jednom u zivotu.
HRVATSKA - ITALIJA 0:3 (0:0)
0:1 Corsini (21')
0:2 Nora (27')
0:3 Zanetti (30')
Post je objavljen 17.04.2008. u 20:01 sati.