Marketing
SMISAO,SVRHA,CILJ OVOG PROKLETOG,USRANOG ŽIVOTA...
Svi mi tragamo za smislon života. Pri ili kasnije razmišljamo o svojoj svrsi i smislu svega ča činimo i ča nan se događa. Po nekad u tom traganju ne nalazimo odgovore koi bi nas zadovoljili ili jednostavno nismo sigurni da li je baš to ona prava istina. Slažen se sa svima koi kažu da se ništa ne događa slućajno. Ni jedan susret, ni jedan događaj nisu suvišni ili bespotrebni. Koi je naš smisao, zašto smo rođeni i imamo li neku svrhu? Već dugo vrimena san i sama u potrazi za odgovorom gdi je smisao života. Sama smisao je baš istraživanje kroz cili život kako bi se nešto naučilo i kako se pogrešne stvari nebi ponavljale. Ima nešto što nan
govori da smisao života postoji, al opet nakon nekog vrimena se pitamo, ima li ga uopće? Ja si dosta često postavljam to pitanje jer više ni sama ne znan. Nastupaju takva čudna vrimena kada više u ništa ne možeš biti siguran i tako ti je svejedno. Bojin se da otkrijemo što nam je smisao života više ne bi tili živti... možda je baš zato život zanimljiv. Da znamo da ti je smisao to i to, onda bi život bi poput nekog...posla...Smisao života je traženje smisla života, prezivljavanje... Još uvijek to stoji, iako ni u to više nisan sigurna ka prije..Jer 80% ljudi nema normalno djetinjstvo, onda dođe škola...dobijemo 8 godina škole ni krivi ni dužani...pa onda još 3-4 godine faxa...pa kad odslužimo sve to onda se ubijemo dok nađemo posao ili neku vezu da nam sredi neki posal i cili život radimo za mizernu plaču....žalosno zar ne? Svaki dan je isti i tako u nedogled. Počinjem se pitati koa je svrha života...što god u životu napraviš padne u zaborav nakon nekog vremena. Jedan dan si sretan, drugi dan te boli briga za sve, jedan dan si pesimist, a opet drugi dan optimist, samo što je to različito kod svih. Neko ima više optimističnih dana, a neko obrnuto. I tako u nedogled. Gledamo ljude i svi se smiu, izgleda kao da nitko nema probleme i kao da je sve kao u bajci, a kad malo bolje vidimo, svaki čovik se skriva iza osmijeha i svi misle da je onda sritan. Al nie tako! Naravno da se oni iskreno smiju, ali i im isto tako u glavi proleti sto problema i taj osmijeh onda postane lažan. Ljudi umiru, rađaju se, život je jedan krug u kojen nea kraja, jedni dolaze, drugi odlaze i sve se zaboravi. Jedan događaj prekrije drugi, koji se opet prekrije sljedećim događajem i tko više zna što je bilo prvi događaj. Čovjek zivi za sebe, ali ne samo za sebe, nego u prvon redu živi za ljude kojima je poslan, živi za cili svit. Čemu život onda? Razmišljan zašto smo stvoreni, zašto živimo, zašto se mučimo kad znamo da će jednom svima doći kraj. Nikako ne mogu dobiti odgovore na ta pitanja. Nije mi jasno čemu ovo sve, jedino me drži vjera u Boga i u bolji svit. Boli me nepravda, krivo mi je kada neka mlada osoba izgubi život. Mnogi od nas razmišljaju o budućnosti, muče se kako bi si osigurali normalan život za 5-10 godin, ali čemu to planiranje kad nas jednostavno sutra može pregazit auto, i što onda? Sve je bilo uzalud. Priznajem da se bojin smrti. Nije lako razmišljati o tome, razmišljati o tome kako ćemo nestati s planeta, kao da nikada tu nismo ni bili. Svi mi vjerujen imamo nešto ča želimo postići u životu... Sam život, osićaji da si živ...Svi bi najrađe tili sve imati, a teško nam se potruditi ili žrtvovati, ništa neće doći samo od sebe! Sa takvim stajalištem teško da će osoba vidit pravu svrhu i radost samoga života, ma kako on ponekad bijedan bi! Bit života je da živimo u sadašnjem trenutku, ali su mnogi od nas često vezani za prošlost. Micanjem takvih stvari pomoći ćemo si da lakše dišemo i budemo usredotočeni na sadašnjost! Pritom se ovdi ne misli na drage uspomene koe u nama bude pozitivne emocije i snagu takve stvari su naravno poželjne!!! Svi mi bižimo od nečeg,ali se opet vraćamo. To je bit života. Ne znamo što imamo dok ne izgubimo. Stalna potraga za nečin bojin, lipšin. Nije bit života koliko se visoko uspneš, bit života je u tvom pogledu s ravnice, u njegovoj snazi i viziji. Život je najveći dar, trebali bismo ga cijeniti i radovati se sitnicama, uživati u malin stvarima, znamo da imamo jedan život i on je prekratak, zato nemojmo u njega unositi zlo i tugu, već uživajmo u njemu i radujmo se svakon danu. Kad dođe vrime smrti, moramo potisnuti tu bol za voljenom osobon i znati da ćemo se jednog dana opet svi sresti u jednom ljepšen i boljen svijetu...
Sve rođeno ima svoju svrhu, smisao i svoj cilj.Ali ja nisan nasla niti svhu niti smisao a niti cilj.
NEKOLIKO MIRNIH DANA MOG ŽIVOTA
konačno, nakon nekoliko dana preplavljenih kišom
jutros me budi sunce, ja sam na svojoj
sunčanoj strani kreveta...budan sam
ne otvaram oči, nižu se lijepe slike
moja obala, mirna na zalasku ljeta
bez buke i nepotrebnih ljudi
sjedim na dvorištu, pogledavam prema onoj
terasi s pogledom...naspavala si se, silaziš
pozdravljam te s uobičajenim
"dobro jutro susjeda" pozdravom, a oči
govore mnogo više od toga...
ne žuri mi se ustati, jer u stvarnom svijetu
dan izgleda malo drugačije, u kupaonici...
srušen strop, raskopana veš-mašina
dotrajao bojler za centralno grijanje
na ulici leži slomljen moj mali autobus
zatvorim čvršče oči, ne želim u takav svijet
ne želim biti odrastao, ozbiljan i odgovoran
kada, neznam, ali vratiti ću se na tu obalu
kao one prve godine, kad sam ih imao pet
kao dijete pogledati veliku vodu, more
sjetiti se prve ljubavi, prvog rastanka
prvog bicikla s kojim sam pao u more
htijući se ućiniti frajer pred jednom curicom
sjetiti se mnogih sunčanih popodneva
provedenih na toplom kamenu one utvrde
sve moje je tu, više neću odlaziti, nikada
vrijeme je promijenilo moju obalu, drveće
nekad zeleno i snažno sada leži slomljeno
još samo rijetki stari ljudi izmiču neizbježnom
odlasku...čak i kamen velike rive drobi se
pod neumitnim stopama vremena
...
sječam li se još što sam htio danas reči ?
da...ne ostavljaj za sutra ono što treba danas
živjeti svaki trenutak i prepustiti se osječajima
jer sve ono izgubljeno u utrci za zaradom
i karijerom, nepovratno nestaje
smijeh, suze, sreća i stradanje, ljubav i bol
srcu dragi ljudi i putovanje kroz vrijeme s njima
to je život...sve ostalo je gubitak
Post je objavljen 17.04.2008. u 18:42 sati.