
eh, Srce Moje, kako preživjeti ...
... od jučer do sutra ...
eh, Srce Moje, zastani,
kucati prestani...
... od rastanka do susreta ...
P.S.
Nothing Twice (Ništa dvaput), Wislawa Szymborska ...
(...)
A rose? A rose? What could that be?
Ruža? Ruža? Što bi to moglo biti?
Is it a flower or a rock?
Je li to cvijet il' stijena?
Why do we treat the fleeting day
Zašto gledamo na prolazeći dan
with so much needless fear and sorrow?
s toliko nepotrebnog straha i tuge?
It's in its nature not to stay:
Priroda je dana da ne potraje
Today is always gone tomorrow.
Danas uvijek sutra postaje.
With smiles and kisses, we prefer
S osmjesima i poljupcima, težimo
to seek accord beneath our star,
za akordom tragati pod zvijezdama
although we're different (we concur)
iako drukčiji smo (mi, sazvučje)
just as two drops of water are.
ipak samo dvije kapi mi smo.

photo by flickr: two raindrops in spider web
... hvala Ti što si me podsjetila, Dinaja
.
Post je objavljen 17.04.2008. u 23:59 sati.