Marketing
U mom kasliću, svega navoljuuu...
Kaslić - od eng. Castle each, iliti - svaki zamak. u purgerskom - poštanski sandučić
Kao mladi mladić, s oko trinaest, našao sam u areninom ili kojem već crnom oglasniku neki frendfajnder, poslao kuvertu s deset dojčmaraka, napisao u pismu hobije i države u koje bi putovao, a oni su mi zauzvrat poslali 10 adresa ljudi navodno sličnih interesa.
Pa sam tako par godina vježbao engleski i krasopis, čekao u redovima u pošti, skupljao markice i zaljubio se fatalno u Beate s kečkama iz neke privaginine u istočnoj Njemačkoj.
Prestao sam se dopisivat kad se crvenokosi Geir iz nekog fjorda zaljubio u mene, ali sam se u međuvremenu navukao na činjenicu da volim otvarati sandučić i veselit se ikakvoj pošti.
Starci su tih godina plaćali svojih standardnih pet računa, za Božić i Novu Godinu se sažaljevalo zgrbljenog poštara, čestitke se držale pod borom, a pokojni je dida oko prvog u mjesecu nervozno iščekivao invalidninu.
U doba Spectruma znao bi svaka tri mjeseca naručit kazetu (krivu, uglavnom zavijajuću OR-WO ili goru, s igricama koje nisu odgovarale opisu) s novim igricama iz oglasa iz Sveta računala i to tako da poštar s računom dođe onaj tjedan kad je škola popodne pa da starci ne skuže.
Tada u školama još nije bilo droge, kamera, džuboksa sa čokoladom a djeca su umjesto mobitela posjedovala kućni odgoj, i umjesto u kockarnicu se išlo kod frenda s komodorcem (10% slučajeva) ili naganjat išta okruglo (93% - ovo je za smartblond).
Iz vojske sam poslao oko 500 pisama, dobio ih još i više i bezuspješno se paralelno upucavao Ireni, Maji, drugoj Maji, Andrei, Koraljki (njoj najviše iako je imala debilno-deformirani rukopis pa nikad ne bi pol tog skužio), i još par njih, pa se kasnije nastavio dopisivati s par normalnijih likova i opet volio viriti u kaslić.
Kasnije smo svi iščekivali maminu invalidninu (koja mi je, uz čestu student-servis šljaku bila džeparac), računi su se uduplali a onda je došlo i nešto što je u djetinjstvu bilo nezamislivo poput mobitela ili da stvorenje poput Petra Vlahova može imati reportaže u centralnom Dnevniku – počelo nam je stavljat reklame u kaslić.
Eeej!
U naš kaslić!?
A naša privatnost?
Halo?
Stari je bio polulud i tjerao tipove koji bi zvonili dole a) urlajući na njih preko interfona ili b) tiho se šuljajuć na balkon te kad bi skužio studoše raznosivače njihovim potpunim ignoriranjem i psovanjem u bradu.
Paralelno se polako pojavljuje internet, sve se manje piše po papiru, ne pišu ni rođaci iz Australije, rodbina iz Prigorja je uglavnom na nebu, a računi su se učetverostručili.
Kad mi i stigne neka razglednica, osjećam se zbunjeno kao da sam našao crvenog cenera (sto dinara, onaj pegaz, koji penis...) ispod monitora – totalni relikt...
Pa sam tako mjesec dana iz fore skupljao sve što mi je palo u sandučić.
Bez veze...
Random order mjesečnog smeća kojim me zatrpalo ide otprilike ovako:
By ribafish
Billa – Žuto, antipatično, preveliko. Previše me bombardiraju po telki i radiju da bi išao baš njima
Diona – Jad i bijeda. S one jedne jadne straničice me gleda uvijek jedan te isti brkati poslovođa lopov nekog bosanskog naglaska. Al me tete prek ceste vole i pozdravljaju i ja njih!
Lidl – Serem ti na dućan di nema muzike (osim za Božić kad između Fantoma i Maraja Keri svugdje drugdje – biram upravo njih) i di je traka di ti trebaju stat stvari koje je teta blokirala dužine mog penisa. Al kako rade na normu, brze su ko Spidi Gonzales. Sviđa mi se što imaju raznovrsnu ponudu u letku, ali kad dođeš do dućana – nestalo...
Konzum – Ne idem tamo ako ne moram, jer odmah vidim Ivu Todorić kako od mojih para kupuje 60 megakremšnita punjenih šampitama, išlerima, maslacem od kikirikija i s dva FAP-a puna majoneze i grohotom se smije u slowmotionu. Sam letak je prebijel i nikakav
Emezetta – Nikad mi nije sjelo ime, a prijelom je skroz socijalistički. Nikad me ne primame ničim, a tek kad sam saznao ko je gazda...
Metro – Najprofesionalnije od svih, omot, razvrstano, velike sočne fotke. Vidi se da Švabo dela. I žene koje reklamiraju donje rublje su baš ono... Ko nekad kad sam ko prištavlija bacao drkicu na tete u grudnjacima iz kataloga Quellea. Doktore, jesam li bolestan? Znao sam, hvala...
Merkur – duguljasti letak koji izgleda OK, ali nikad ne nudi ništa, nego samo sve isto što i drugi ali duplo skuplje. Najbolji mi je onaj radnik mjeseca na kraju i njegovi savjeti... Svašta...
Mercator – Slovenci... Ma. Odem tamo jer mi je najbliže i imaju sjajan izbor povrća za moju našaćenu jetru. Ali letak je zanemariv
Interspar – Sad ga si nemrem vizualizirat, pa moš mislit koliko je kvalitetan...
Pevec – Slike kvalitetne ko s vjenčanja Žuži Jelinek. Trećeg. Sve vuče na bofl, ali na kraju ipak završiš tam...
Prima namještaj – Naprosto jezivo, poluprazno, scarry
Lesnina – Razočarenje stoljeća. Format Vjesnika i namještaj iz vagona Vlaka u Snijegu. Saperlot!
Bipa – Kriste...
Bauhaus – Do sad me nije zanimalo, ali uskoro sam nahrdo...
Baumax – Pogledaj pod Bauhaus. Nervira me onaj njihov pederski đambo plakat...
Euronics – Uvijek prodaju nekaj kaj mi ne treba i nemoju ono kaj mi je crklo
Hgspot – Uvijek prodaju nekaj kaj mi ne treba i skuplje od Euronicsa
A di je Kerum gospodo, di Plodine, Kaufland, di VeMil???
Unutra se skupilo i pet flajera za pizzu i dva za ćevape.
Korisno.
Beskorisne su dvije pozivnice za projekciju filma "Isus te voli, Isus te želi, Isus će svoj perec s tobom da podijeli" ili whatever, Crkve svetog Isusa Spasitelja s Raznoškom s porukom – "Dođi mali griješniče, druži se s nama, dobit ćeš i ti jeftino kinesko odijelo i košulju te pripadajuću ti mesinganu pločicu s imenom i prezimenom pa ćemo zajedno pljeskati i pjevati i živiti od prodaje magle i dovođenja još griješnijih i jadnijih."
Kao i tretman za manikuru, novi frizeraj, roletara i informatički tečaj te dva jaka momka koji nose krupni otpad i popravljaju PC-je.
I računi...
By ribafish
Ali o tome sutra...
Post je objavljen 17.04.2008. u 17:56 sati.