Ja sam jedno vrijeme živjela od porodilnog do treće godine života djeteta (Bog neka blagoslovi Jadranku Kosor i njene izume) a usput sam radila puno radno vrijeme ali neprijavljeno.
Usput sam primala i dječji doplatak i alimentaciju. Dio ubirala sažaljenjem rodbine.
Onda sam se malko zanijela. Po prvi put sam imala love, pa sam tila još, znate kako to ide.
Pa sam tražila i socijalnu pomoć od Centra za socijalnu skrb, jer kao prihodi su mi samo od porodilnog.
Onda sam tražila od Grada da mi plaća struju i vodu.
Onda sam tražila od Županije da mi pošalje jednom godišnje neku siću od oko 2000 Kn kao teškoj socijali, da mi bar malo pomognu.
Onda sam po prvi put u životu kupila kožnu jaknu. Uf!
Pa sam čak otišla i na Motovun film festival. Kakav život. Otišli smo čak autom, a ne autostopom. Spavali smo u šatoru. Po danu bismo se kupali i tuširali na plaži, navečer jeli topli i pili crno vino. Usput smo i pogledali besplatno neke smiješne vojvođanske filmove. Bilo mi je to najbolje doba u životu. Procvala sam. Čak sam bila prestala gristi nokte i psovati, a počela sam se i depilirati. Našla sam i tipa. Izgledalo je da će sunce zauvijek sjati.
A onda mi je dijete navršilo tri godine.
Post je objavljen 17.04.2008. u 09:14 sati.