The Gods are smiling upon me today... Well, at least they were...
Jutros sam, opet sav cranky što se moram ustajat taman kada vampiri idu na počinak, sav nesretan krenuo na biološku oceanografiju... Usput sam slušao Miška kako mi se pravda što neće doći odmah nego tek na beskralježnjake, pokušavao se obući jednom rukom i uhom prislonjenim na rame i još mnogo drugih usporednih poslova... Stigavši na autobusnu stanicu, po običaju sam prokleo sve Zeusove potomke što mi je bus opet pred nosom zgnjižo i nastavio čekati drugog, opet slušajući Miška koji je bio sav cakani i medeni, kako da ga čovjek ne sluša... Upravo u trenutku kad je vozač busa zatvorio vrata, dao gas, a ja se primio za rukohvat, Miško me je pitao jesam li uzeo indeks...
Nakon što sam upalio kompjuter, logirao se na Facebook i spremio indeks u torbu, smješak mi je zatitrao na rubu usana kad sam pojmio da neću morati slušati biološku veoma dosadnih i bezvrijednih sat i po vremena... Umjesto toga, doručkovao sam kao engleski princ, opustio se na kauču, provježbao znakovni i nastavio gubiti kosu od nerviranja oko ispita.
I kada sam konačno stigao na Roosevelt, negdje kvarat do 10, bilo mi je čudno što još nema uobičajene gomile nadobudnika koji čekaju predavanje iz beskralježnjaka... Tada mi je XY osoba (da, dobro ste pogodili, muškog spola) obveselila zaposleni mozak (koji je u tom trenutku uživao čitajući prve stranice Paolinijeva „Prvorođenog“, posuđenog netom prije u knjižnici u Travnom) informacijom da UOPĆE NIJE BILO predavanja iz biološke! Dakle, dvije činjenice (moja zaboravnost i Miškov pravovremeni spomen indeksa) su me spasile od proklinjanja sljedećih deset generacija malih potomaka profesora iz dotičnog kolegija. Thank Gods for that...
Preskačem sve što se preskočiti da. Osim ovoga: Ulfuz, u nedjelju pred tobom moram pojesti naš ugovor. Bez brige, radilo se samo o shakeu. U moju obranu, reći ću samo da sam bio žedan i da je bilo vruće. Neš ti... Da... Dakle... Moji pokušaji da se pozabavim genetikom spola ugasli su jednako kao i pokušaji da se bavim seksom u bilo kojem obliku (osim ako nije riječ o „monologu“); zakrnjio sam na kauču, presavivši se preko jadnika koji je bezobrazno kratak za moju, 180 centimetara dugu, pojavu uz ritme nekog od Albinonijevih adagio stavaka. Iz sna me samo trga mašina za robu koja je popizdila u zahodu pokušavši upasti u centrifugu. Kad je afinamente uspjela, nastavio sam proizvoditi nezemaljske zvukove sve negdje do osam i po... Zato sad imam osjećaj kao da je tek osam sati, a u biti je ponoć. Jebiga. A što se može...
Inače, budući da vidim kako niti ovaj post nema neku svrhovitost, ajde samo ću napomenuti kako mi je doooooosaaaaaaaaadnoooooooooo iako me kromosomi i ugljikovi spojevi s velikim žarom iščekuju. Teško ti je biti student koji NE VOLI „sve što vole mladi“... Generalno imate previše slobodnog vremena. Iako, istini za volju, ovaj tjedan gotovo svaku večer imam probe za nastup na Konferenciji tako da eto... Iznmike potvrđuju pravila, rekoše nekoć davno pametniji od mene.
Ok, whatever... Dakle, Myrtus, još jednom... Do not insult me. Zna tvoj Dragi dobro (kojemu ovim putem zahvaljujem što je danas bio toliko submissive i dao mi.... No, dao mi.... :)))))))) ) that I have no life whatsoever i da sam toliko srastao s kaučem da je teško razaznati gdje on svršava, a ja počinjem. Postoje samo rijetke minute kada nisam doma, a to su utorak od 17 do 19 i petak od 16 do 20. Ostale dane navečer (a bogme i ujutro, ako se izuzme srijeda) sam doma... Nastranu sada vanredne okolnosti kao ovaj tjedan i sutrašnja nadoknada faking praktikuma (Bush, da sam na tvom mjestu, ne bi više umakao nos u hrvatski teritorij). DAKLE... Ne želim čuti VIŠE stvari tipa „nje nje nje, ne zoveš nas“ nego želim pravovremenu obavijest o namjeri da se već jednom tu nacrtate (tako da imam vremena skloniti „spravice“ i osvježiti stan, aroma je too revealing :) ). Understood? I naravno, povedite ono siroče od Sushi sa sobom, žena vene tamo s vama! ;)
Post je objavljen 17.04.2008. u 00:20 sati.