But I, being poor, have only my dreams;I have spread my dreams under your feet,Tread softly because you tread on my dreams.(W.B. Yeats)
15.4.2008 15:24 / kuhinja / Trešnjevka
Nikaj nemam. Internet ne šljaka, kajne mani-mani na mobitelu, restrikcija telefonskih poziva zbog urnebesnog računa.
Svojevrsna tehnološka izolacija.
Na teveju je repriza Zmajevog srca.
Gledah jučer. Suza suzu goni dok Draco postaje zvijezdice na nebu.
Da, da ... laka sam na suzicama kao Billy the kid na okidaču.
Koristim poredbe, kao jako sam pametna.
Pišem u wordu, prebacujem kroz internetski prozor tamo negdje okoli 18 sati kod Ekice.
Izolacija već danima.
Naljutila sma Jelku.
Naravno. Ja ne kužim neke stvari.
Kada trebaš ljude rič for dem.
Ali to nekako sve završi sa ispovračanim vecejom negdje oko jedan u noći. Đisuz, koja bruka.
Ali volimo te Rebs. Osjećam ja to bez brige.
Opet je sve krivo ispalo.
Istina je da sam se izolirala.
Bolje tako.
Zašto?
Nisam razočarana, ah, ne.
Bila sam prošle godine.
Ove godine sam ljuta.
Ne. Bila sam ljuta.
Odljutila sam se.
Ovih dana u izolaciji.
I zato me nije nigdje bilo i zato se nisam nikome javljala. Da ne proljevam žuč.
Da ne kvarim dobro raspoloženje na probama svojom namrgođenom facom.
Da ne kvarim opet slavlje svojim nezadovoljstvom.
Kao prošle godine.
Kaj je najzanimljivije imam već odavno napisan scenarij za dodjelu.
Ali ne.
Ne hvala.
Ne želim uvlačiti ljude u svoje lude ishitrene postupke.
Dobar dan gospođo.
Evo izgradili smo Teatar.
Gradili smo ga četiri godine.
Stvorili smo mu image.
Pravdali ga i veličali mu ime.
Njegovo ime.
Gaudeamus.
Vi ste došli i unajmili ga.
Napravili ste rent – a - whore gestu.
I dođite, dođite.
Dat' će vam zlatne škare da prerežete crvenu vrpcu.
Bez mene.
Bez mene
Bez mene
Bez mene
Bez mene
Bez mene u tom aranžmanu.
Istina.
Sve imam. Sve mi je osigurano. I največa istina: kaj me Ona zabrinjava. Baš ništa.
Ali varka je ako se misli da ću ( ćemo ) zbog svjetovnog i materijalnog zanemariti naš ( moj ) ponos, naše pravo na IME koje smo izgradili.
Podastrali smo pred vaše noge naše snove gospodo. Zato pazite kako koračate jer su to NAŠI SNOVI što gazite.
Teatar Gaudeamus.
Pa ti briješ.
Neka.
Lupi me etiketom luđakinje.
Fakat mi je svejedno.
Jer neke su mi se stvari rasvjetlile.
Neke su mi stvari jasne.
Šefa volim, obožavam.
Ali ne razumijem.
Ne u ovom.
Zauzeti se za grupu e - mejl.
Mislim da se svojim činom zauzimam.
I ne razumijem zašto se i on nije zahvalio.
I ima to njegovo pametno i lijepo lice objašnjenje.
I ja ću ga shvatiti. I imati će savršenog smisla.
Imam snova i snova.
Po ovima ne dam gaziti.
Jer su stvarni.
Jer su stvarni.
Jer su stvarni.
Jesam li bila dovoljno jasna?
Mislim da jesam.
Nema veće euforičarke od mene.
Nema.
Složim facu iz vana ali vrištim iznutra.
Volim našu grupu.
Šefa, Nixu, Filipa, Vedran, Jelku, Vexona, Ekicu, Tomasicu, Mare, Dinka, Markeca, Teu, Lejlu, Ivu , Svena.
Volim Božićnu zabavu, Pogreb, Španjolca, Naranču, Izlet, Lucifera, Slavu.
Volim Centar, Knap, scenu, našu crveno – crnu boju, natezanja sa Du, mramorne hodnike, buksu, naše svađe, naša grljenja, našu međusobnu ljubav, poštovanje, prijateljastvo, naše izlaske, Jelkine tulume .... volim naš svijet u kojeg vjerujem da je stvaran.
I ona se toga odrekne.
Pa se vrati.
Onako, vratila sam se.
Pa se vrati kao da ništa nije bilo.
I napravi da se ja osjećam prljavo i odvratno.
Nosi naše ime a ja ne mogu biti ponosna zbog toga.
Ona je za mene onaj mali bugar koji si je našio našu zastavu na majicu samo zato da može dizati utege na natjecanjima.
I ja vidim našu zastavu na srednjem jarbolu. I čujem himnu.
Jer on je pobijedio.
A ne znači mi ništa.
NIŠTA.
U ponedjeljak '' SLAVA ''
Slava, slavno ti bilo ;))))
Sudjelovanje u dodjeli nije izborno nego obavezno?
Stari Rim.
Arhitekti, projektanti i sami izvršioci radova bili su Židovi i Krščani.
Jadnici su se mučili i umirali zbog tih danas dah-oduzimajućih građevina.
I koja ime je bila nagrada?
Imali su čast otvoriti igre.
Oh, itekako.
Na otvorenju igara bili su prva točka.
Umorni, gladni, bolesni u semimortus stanju.
Bačeni su u Arenu lavovima.
Hvala Vam gospodo.
Rekli smo postaviti Qvo vadis, ha Veki?
Mislim da ga upravo igramo.