Iz iznesenoga se može zaključiti da je HR posvetila iznimnu pažnju i velik
broj stranica događajima tijekom hrvatskog proljeća,102 a također je objavila
vrlo opsežan i sistematičan prilog o tim događajima iz inozemnog tiska.103
Velik broj autora pisao je o tim sudbonosnim događajima u Hrvatskoj i
Jugoslaviji, iznosili su faktografske podatke, analize, stajališta, kritike, gledišta,
propuste i primjedbe. Iznošenje svjetskoj javnosti stanja u Hrvatskoj uvelike je
pridonijelo želji Hrvata za stvaranjem vlastite države.
Jedan od najutjecajnijih hrvatskih političkih emigranata Vinko Nikolić o
hrvatskom proljeću je napisao: “Ne krijemo, da smo i mi polagali velike nade
u ‘hrvatsko proljeće’, a nismo nikad imali ništa protiv u Karađorđevu svrgnutog
hrvatskog političkog vodstva, ni onda, kad smo izlagali stanovitoj kritici
neka djela vodećih pojedinaca. Narod u zemlji prihvaća ili odbija - makar ne
mogao uvijek birati - svoje političko vodstvo, a ne emigracija. Mi smo, međutim,
uvijek stajali na stanovištu, da se u okviru Jugoslavije ne može ostvariti
sloboda hrvatskog naroda, nu znali smo i to, da nije isto raditi u Zagrebu i
željeti i tražiti u inozemstvu. Jednako smo tako znali, da ima različitih putova,
više etapa i raznih taktika, ali da je najvažnije dovesti narod do položaja da on
sam slobodno odlučuje o svojoj sudbini. Mi smo stajali po strani, u iščekivanju,
a nitko nam ne može uskratiti i pravo i dužnost brige za vlastitu domovinu i
rođeni narod. /..../ Tragedija iz 1945. nije ustaška, nego velika tragedija čitave
Hrvatske, nju moramo svi duboko poštivati. Ni slom u Karađorđevu nije njihov
- on je naš: s ‘hrvatskim proljećem’ uzrasle su bile naše velike Nade! Nu,
nastavimo započeto djelo: u međusobnom poštivanju i razumijevanju možemo
ostvariti plodnu suradnju za bolju budućnost našeg naroda i zemlje. Jedni
drugima možemo mnogo dati, jedni od drugih mnogo primiti: niti je sva starost
mudra, niti je sva mladost “luda”. Uz stare panjeve treba prisloniti mlade
cjepanice, potpaliti ih upaljivim prućem, da se razgori i rasplamsa Veliki
Plamen, koji će obasjati čitavu Hrvatsku! To mora biti djelo svih živih Hrvata,
da na žrtvama i tragedijama predaka pripremimo sreću potomaka!”104
O stajalištima hrvatske političke emigracije u vezi s hrvatskim proljećem
iznesenima na stranicama Hrvatske revije moglo bi se pisati opširnije i detaljnije
jer tema je vrlo zanimljiva, zahtjevna, opširna i zaslužuje veliku pažnju.
Saga o hrvatskom nacionalnom i masovnom pokretu, hrvatskom proljeću,
nije završena i na povjesničarima je da uz dragocjenu pomoć malog broja
živućih sudionika tih događaja “ispričaju” priču do kraja, ne čekajući sljedeću,
40. obljetnicu.
101 Partijska organizacija Filozofskog fakulteta u Zagrebu isključila je iz članstva SKH Grgu
Gamulina, Danila Pejovića, Miroslava Vaupotića, Miljenku Vuković, a opomena je izrečena Anti
Vukasoviću zbog nebudnosti prema studenstkom pokretu. Također se isključuju iz SK studenti
istog fakulteta Ferdo Bušić i Ante Žužul.
102 O hrvatskom proljeću u HR pisali su: Jure Petričević, Stanko M. Vujica, Bogdan Radica,
Bruno Bušić, Grgo Gamulin, Dominik Mandić, Vinko Nikolić, Tihomil Rađa, Vlado Gotovac,
Franjo Mikulić, Ivan Rumora, Hrvoje Vukelić i drugi.
103 Bogdan RADICA, Zlokobni prosinac 1971., HR, ožujak 1972., 3. Dalje, HR, 74. Isključenje
hrvatskog komunističkog vodstva i njegov odjek u tisku, Bivše hrvatsko komunističko vodstvo
isključeno iz Saveza komunista. Isto, rujan 1972., 323. MASPOK - čuvanje nade i emigracija,
Isto, JZ 1951. - 1975., 109.
Prenosimo:Časopis za suvremenu povijest
Originalni znanstveni rad:Stajališta Hrvatske političke emigracije o hrvatskom proljeću iznesena u najznačajnijem emigrantskom časopisu Hrvatskoj Reviji
Autor: BERISLAV JANDRIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Zbog duljine znanstveni rad prenosimo u nastavcima.
Post je objavljen 24.04.2008. u 07:00 sati.