Predah u podhodniku
Kratak predah štakanja. Pothodnik u svom južnom dijelu. Izašao sam iz busa i kupio pola litre jane, te naslonjen na metalni zrcalni dio zida sakupljam energiju za nastavak puta.
Preko rukohvata lijeve štake prebacio sam ranjenu lijevu nogu. Tako sam najstabilniji, a da pri tome odmaram. Na desnu štaku sam desnom rukom oslonjen. Pomalo stara tenisica na aktivnoj desnoj nozi je poput glavnoga nosača cijele te figure. Slobodnom lijevom rukom podigao sam janu i požudno povukao.
Iako slabog vida primjećujem kako mi se netko približava u namjeri kontakta. Lik je neobrijan poput mene. Kose je neuredno razbarušene. Pruža mi ruku, a istovremeno osjetim u njega poprilično ispijenih piva.
'Kako ide', pita me, tresući mi desnicu, koja je na kratko pustila štaku.
'Nemoj me jako tresti. Vidiš da stojim samo na jednoj', upozoravam ga. Razumijevanjem pušta mi ruku i nastavlja me upitno promatrati.
'Jel ti to glumis?', izusti on dvojbu.
'Ma, ne.', ja njemu kratko, ali dvojbu njegovu time nisam odstranio. Izgleda kao da mu u slici mojoj nešto nedostaje. Sjeva mi! Nigdje okrenute kape za sitniš, a ni ikakove kape za tu namjenu u mene. Nisam mu čist.
Izgleda da me procjenio pozitivno i predlaže mi: 'Jesi li za pivo?'
'Fla, nebi, a ni nesmijem', pokušam ga uvjeriti nastojeći da slučajno on to ne shvati nogiranjem.
'Kako hoćeš, ali dobro ti ide. ', izjavljuje on svoju ocjenu i odlazi.
Još sam kratko odmorio tako i nastavio put stepenica Inportanea.
Prijatelji dragi, pozdravlja vas Mladen sa štaka, a sličice slijede ... :)
Post je objavljen 16.04.2008. u 15:18 sati.