iznesena u najznačajnijem emigrantskom
časopisu Hrvatskoj Reviji 1
BERISLAV JANDRIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Autor je na temelju napisa u najpoznatijem časopisu hrvatske političke emigracije
Hrvatskoj reviji, koja je izlazila u Argentini, pokušao prikazati neka
stajališta emigracije o društveno-političkim i kulturnim događajima tijekom
Hrvatskog proljeća. Izvan svake sumnje je da su 10. sjednica CK SKH i 21.
sjednica Predsjedništva SKJ bili kameni međaši u suvremenoj povijesti Hrvata
i Hrvatske. Josipa Broza Tita hrvatska emigracija smatrala je glavnim krivcem
za slom hrvatskog proljeća i represije koje su kasnije uslijedile, što je vidljivo iz
velikog broja napisa.
I.
Proteklo je više od tri desetljeća otkako je hrvatsko proljeće grubom policijskom
silom bilo ugušeno i otkako su njegovi inicijatori i nositelji “zaslužili”
dugogodišnje stroge zatvorske kazne. Taj je događaj, bez sumnje, jedna od
najvažnijih dionica hrvatske suvremene povijesti. Bio je to politički događaj
koji je uzdrmao temelje komunističkog sustava odnosno jednopartijskog
monopola Saveza komunista Jugoslavije/Hrvatske (SKJ/SKH). Manje značajni
povijesni događaji dobili su značajnije mjesto u hrvatskoj historiografiji.
Krajnje je vrijeme da hrvatski povjesničari daju objektivnu analizu i rekonstrukciju
Hrvatskog proljeća bez veličanja ili omalovažavanja bilo kojega od
sudionika tih događaja.
Taj povijesni politički događaj bio je nesumnjivo početak onoga što je kasnije
zaprepastilo svijet - propasti komunizma i njegove ideologije u SSSR-u
u zemljama “istočne demokracije”, a zatim u Jugoslaviji. Val demokratskih
promjena zahvatio je sve društvene i ekonomske segmente života, od gos-
podarskog, koji je najvažniji, do vojnog, policijskog, prosvjetnog itd. Bivša
Jugoslavija, zemlja “bratstva i jedinstva”, zbog svega navedenoga, a najviše
zbog neriješenog nacionalnog pitanja raspala se smrću desetina tisuća ljudi
i ranjavanjem stotina tisuća . To je bila vrlo visoka cijena koju su Hrvatska, i
posebno Bosna i Hercegovina platile za svoju samostalnost i neovisnost, za
izdvajanje iz Jugoslavije. Iako su ljudski životi najdragocjeniji, ni na trenutak
nije postojala dvojba u pučanstvu tih država je li se za tu slobodu i neovisnost
trebalo boriti i jesu li žrtve bile prevelike.
Situacija u kojoj je nastalo hrvatsko proljeće bila je i na međunarodnom
planu vrlo nepovoljna. A Brežnjevljeva “doktrina ograničenog suvereniteta”
ugušila je praško proljeće 1968. Zbog tih političkih događaja sovjetska vojna
prijetnja ozbiljno se približila granicama Jugoslavije.
Hrvatskim građanima zemlje “istočne demokracije” i SSSR, pogotovo nakon
Krležinog “Antibarbarusa” nisu bile uzor, ni u povijesnom, kulturnom ili vjerskom
pogledu. Oni su kontinuirano i žestoko pružali otpor tom “uzoru”.
1 Na znanstvenom skupu “Hrvatsko proljeće”, Zagreb, 18. – 19. prosinca 2001. autor je referirao
na temu “Hrvatska emigracija o hrvatskom proljeću”.
Prenosimo:Časopis za suvremenu povijest
Originalni znanstveni rad:Stajališta Hrvatske političke emigracije o hrvatskom proljeću iznesena u najznačajnijem emigrantskom časopisu Hrvatskoj Reviji
Autor: BERISLAV JANDRIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Zbog duljine znanstveni rad prenosimo u nastavcima.
Post je objavljen 17.04.2008. u 07:00 sati.