Marketing
hrvatska nema zakon kojim zabranjuje seks na javnim mjestima.
konobar u vegosu mi nije htio dati pivu i votku jer je prosudio po mom izgledu da sam mladja od 18.
šipi mister, lok et det kid! he is onli ten!
nije upalilo. morala sam izvaditi osobnu.
a hrpica desetogodisnjaka slatko se cerekala zauzevsi nas omiljen separe.
meanwhile, svi te ignoriraju, tocno do trena kad kad glazba utihne, a ti spomenes svoju namjeru da odes u bukurest zaradjivati na seksualnom turizmu, i odjednom se nadjes u nezeljenom centru paznje pretilih srednjovjekovnih muskaraca i predhodno spomenutih maloljetnika. (ili je to imalo veze s mojim odjevanjem.)
i. postici nirvanu (prekrasni cilj svih budista i pokoje zalutale ovce) nije big deal. to sam shvatila danas kad sam do koljena stala u lokvu vode i nije mi bilo nimalo stalo. svatko u svom zivotu ima takvo razdoblje, a nazivamo ga indiferencija. e sad, neki ljudi, kao ja izvuku se iz njega time sto ocajnicki pocnu zeljeti da nesto zele. jer, iako svi teze 'slobodi', biti doista slobodan je sranje. provoditi vrijeme cekajuci da umres... a cak nisi niti depresivan pa se niti ne samosazaljevas je sranje. zato sam (osim sto se povremeno samosazaljevam) odlucila zeljeti upisati fiziku na pmfu. ne zelim to jos, ali natjerat cu se da zelim.
ono sto zapravo zelim je biti kucanica svom muzu kemicaru i odgajati naseg prekrasnog hrcka, ali i ako budemo presiromasni da imamo hrcka, zadovoljit cu se zlatnom ribicom.
erm. ipak ne.nisam spremna na tako velike zrtve (rad i sve to, hrcci su zahtjevni). ja cu biti ta zlatna ribica iz predhodnih redaka. gospodine kemicar, ne zaboravite me hraniti i random mi kuckati prstom po akvariju slash zdjeli.
a sad me ispricajte, idem rjesavati fiziku dok jos imam ruke.
Post je objavljen 15.04.2008. u 19:12 sati.