Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/parisinicky

Marketing

pjesme

ZBOG JEDNE GLUPOSTI SMO SE RASTALI!!NEK SE DOGODI JOS NEKA GLUPOST,PA DA PONOVNO BUDEMO ZAJEDNO.

Život je ništa ako nemaš prijatelja koji te iskreno voli.

Proci ce godine i vrijeme ce odnijeti svoje, a ti ces zauvijek ostati najljepse moje... a posto godine idu i vrijeme sve brise, znaj da te od mene niko ne voli vise!!!

Ako izgubim tebe nek sve izgubim, ne moram vise nikad da se zaljubim i sve oci sto se poslije tebe jave, nece biti one prave...

Moja najveca uspomena: dan kad smo se sreli. Moja najveca tuga: daljina sto nas dijeli. Moja najveca nada: poruka od tebe. Moj veliki san: da si pored mene.

Bolje biti sam sa sobom, nego sam bez sobe.


Ako me ikad zaboraviš,
ne zaboravi da zaboravljeni,
nikad ne zaboravljaju one
koji su ih zaboravili!

Ako te ikad bude ostavio
najbolje je da te ostavi
na kiši da ne plačeš
sama...

Da ti kažem volim te,
prerano je.Da ti kažem
sviđaš mi se,glupo je.
Da ti kažem želim te,
neću zbog sebe,al jedno
znaj,sve te više
volim ja!

Doći ću ti noćas u san,
na obraz ću ti stavit dlan
nježno ću te milovati po
licu,neću pustit suzu
izdajicu,poljubit ću te
u snene oči i tiho
nestati u noći...

Zlato je metal
koji ne zveči,ljubav
je bolest koja se ne liječi
najteže je naći ljubav koja vječno traje danas
kaže da te voli,a sutra te ne poznaje...

LJUBAV JE
-Kada njegovo ime ispisuješ stotinu puta na malom komadu papira.
-Kada grliš svojeg medu , a zamišljaš da je to on.
-Kada tiho izgovaraš njegovo ime...kada si sama.
-Kada se smiješ njegovim šalama koje nimalo nisu smiješne.
-Kada znaš šta če reč prije nego on to kaže.
-Kada ti zastane dah...kada on uđe u sobu.
-Kada obučeš njegov đemper..zato što miriše na njega.
-Kada sanjaš o slučajnim susretima.
-Kada se zagledaš duboko u njegove oči.
ljubav je kada negubiš nadu!!!

Jedne noći dok je tama ,
Probijala kroz prozor moj ,
Ja sam budna vidjela ,
Tajanstveni osmijeh tvoj .
Te noći dok se mjesec ,
Izgubio u dnu neba ,
Ja osjetih da sam sama ,
da mi tvoja ljubav treba .
Samo jedan pauk stari ,
U kutu je mrežu pleo ,
Kao da je meni ondje ,
Tvoje ime isplest htijeo.
Tako jedne noći tamne ,
Lutam putem tvoga neba ,
U traganju tvoga lika ,
ŠTO MI TAKO MNOGO TREBA!!!

Vrijeme je presporo za one koji cekaju,
prebrzo za one koji se boje,
predugo za one koji tuguju,
prekratko za one koji se raduju,
ali za one koji se vole...
..vrijeme je vjecnost...

Tek kad netko drugi pozeli ono sto si ti izgubio,shvatis koliko ti je to zapravo znacilo...

Bori se za srecu,
za ono zelis.
Ono sto mnogo ti znaci,
nemoj dijeliti.
Ne brini za druge,
jer drugi ce se snaci,
ali ljubav poput tebe
tesko je naci.

AKO SE IKAD SRETNEMO
NEMOJ MI RUKU DATI,
AKO SE IKAD VIDIMO
PROĐI I NEMOJ STATI.
AKO SE IKAD NAĐEMO
DALEKO OD MENE STANI,
AKO SE JOŠ VOLIMO
DOĆI ĆE I NAŠI DANI...

Ako mislis da lažem
-reci-
ako mislis da varam
-reci-
ako mislis da plačem
-šuti-
ako misliš da volim
-pitaj-
ako misliš da sam sama
-dođi-

Dovoljna je minuta da ti
netko zapne za oko,
jedan sat da ti se netko svidi,
cijeli dan da nekoga zavoliš,
ali je potreban cijeli život da
nekoga zaboraviš!!!



Kad izgubiš sve... Pa čak i onog koga si volio..
Živjet ćeš da bi se sjećao šta si izgubio...
jer ko voli ne zaboravlja,
a ko zaboravi nikad nije ni volio...


Ne želim da zatvoriš oči,
Njima si me gledao.
Ne želim da zatvoriš srce,
Njime si me volio.
Pogledaj što si učinio od mene,
I mrzim te.
Ali, sad te želim natrag,
Da se ne naviknem na bol!!!!!!!!!!

*Pokloni mi svoje oči i njihov topli sjaj, pokloni mi još nešto: svoj vječni zagrljaj.
Pokloni mi svoje meke usne i tople riječi dvije: VOLIM TE. *

Pruži mi ruku, zagrli me u tami.
Želim biti s Tobom, želim da smo sami.
Više od svega ja Te volim, jer ljubav se zove imenom Tvojim.*

SMRT JE SAMO TOČKA NA KRAJU REČENICE, NIJE VAŽNO JE LI BILA DUGA, NEGO JE LI IMALA SMISLA.

SVE MOJE SUZE...

Ne znam dali je to glupo sada i u ovome trenutku, i u ovoj situaciji da placem kao malo dijete. A nije ni bitno. Ti ionako neceš znati ni da sam plakala niti da pišem sve to. A kako bi i znao? Ti ceš biti s njom veceras, kao i sutra, i u petak, subotu, nedjelju, ponedjeljak... Tvojih pet dana srece, mojih pet dana tuge i suza. O, kako bi samo voljela nestati za to vrijeme, da me Bog izbriše sa lica zemlje. Bolje je i umrijeti nego gledati tebe i nju. O, kako bi voljela umrijeti u tvome narucju, u tvojim ocima... I ne, ne pitaj me zašto placem, jer reci cu ti da nisam hladni kamen. I ne pitaj me zašto sam tužna, jer reci cu ti da je moj osmijeh nestao zajedno sa tobom. I ne pitaj me zašto me ljubav boli, jer reci cu ti da me jedan mladic povrijedio do bola. I ne pitaj me što te još uvijek volim, jer reci cu ti da covjek voli samo jednom u životu. Ne pitaj me, ne pitaj me ništa. Samo me zagrli, i nedaj me nikome. Pusti me da nestanem u tvojim ocima, i izgubim u tvojim mislima. Kada bi samo vidjeo tu suzu u mome oku, kada bi samo mogao osjetiti taj pelin u mome grlu, sve bi ti bilo jasno.

Ali to što me steže u grlu, nisu tvoje rijeci, to su uspomene. Uspomene me bole, ubijaju me i ne daju mi da idem dalje. Kao sjena vremena, i one ce me vjecno pratiti. Ali ne trebaju mi uspomene da me sjecaju , da me podsjecaju na cinjenicu da te volim kao sebe. Ti si mi sve na svijetu. I možda nisi moj, ali ja te volim. Volim te kao samu sebe. Ti si u mojoj duši, u mome srcu, u mojoj glavi, ti si, u meni. I kako ja da ne placem? Kada samo pomislim da ceš veceras biti s njom i da ceš je grliti, onako, kako si mene grlio. I da ceš je nježno ljubiti, onako, kako si mene ljubio. I da ceš je gledati slatko i s osmijehom, onako, kako si i mene gledao. I da ceš joj govoriti da je voliš, onako kako si i meni govorio. Zaista, potrebno je hrabro i snažno srce da ne zaplace. A ja nemam ni jedno ni drugo. Moje srce je zakljucano u tamnicu sjecanja. Trpi najtežu kaznu, a nije ni krivo ni dužno. Sve sam platila, sve tuđe dugove. Nije više bitno ko je griješio, i kome grijeh leži na srcu, i ko još uvijek griješi. Griješili smo oboje, ali tebi je grijeh na srcu. Ali ja sam ta koja sada griješi, ja sam ta koja te voli, još uvijek. Taj grijeh mi nikada ne mora biti oprošten. Jer ja bih opet, sve ponovo, kad bih mogla. Opet bi s tobom u vatru, u suze, u srecu...

Ja sam srecu i osjetila samo s tobom. I zato ne želim nikog drugoga, jer svoj osmijeh dugujem samo tebi. A sada imam samo suze, da me podsjecaju na minulu srecu. I ta sreca sada pripada drugoj ženi. Onoj zbog koje piješ i provodiš besane noci. A ja te toliko volim! Volim te kao nikoga dosad. I toliko mi nedostaju tvoje slatke rijeci i simpaticni nadimci kaje si mi davao. Ali teško je. Teško je gledati u tebe dok gledaš u pravcu gdje ce ona doci. Ne, ja to ne mogu. Isuviše je to teško za mene. Zato, ne cudi se mome blijedom licu i mome praznome pogledu negdje u daljinu. Jer tada se zakopam u svoja sjecanja, u svoju dušu, u tvoja obecanja. Jer ti ceš biti s njom sretan i bezbrižan. A ja, ja cu uplakana docekati zoru i prve zrake sunca. Sunce je samo napolju, a u mojoj glavi je mrak. U ocima tihi jecaj, a na usnama zadnja molitva koja je upucena tebi. I jedino svjetlo u ovome mraku života je moja nada. Jedino se još mogu nadati, ali ne tebi. Ne, tebi sam se vec odavno prestala nadati. Nadam se necemu boljem, nadam se nekoj sreci kojoj niotkuda nema traga. Ali ipak, ja se nadam. Jer u svakome mraku ima barem malo svjetla. Tako su me ucili. Tako si me ti ucio...

Dala sam ti mladost svoju, zato necu voljeti sebe. I da opet imam mladost svoju voljela bih samo TEBE!
.





Post je objavljen 15.04.2008. u 15:52 sati.