"Dragi moji,
jutros smo vozom stigli u jedini grad na razmedju dvaju kontinenata. Ugodno putovanje vozovima je jos zapocelo u Zgb-u gdje sam gotovo cijeli grad presla zahvaljujuci Bushu.
Ponukana iskustvom sa vlakom Zgb-BG, uranila sam cak sat vremena na stanicu. Ovaj put nisam gledala kako vlak odlazi za BG bez mene i nisam imala potrebe uskakati u vlak kao u filmovima. Ovaj put sam mirno mogla reci : ON THE ROAD AGAIN! Putem nas je u vlaku zabavljao jedan decko iz Nove Gradiske pa se nismo ni morali puno odrzavati budnima da nas ne opeljuse. Pri izlasku iz HR sam granicaru bila sumnjiva zbog slovenskih zigova u putovnici, al brzo se ozbiljan ton pretvorio u zajebanciju kako je u pulskom Uljaniku i dalje ludnica od izlaska.
Tek stigli u BG, vec smo trcali kupiti kartu kako bi se pripremili za Balkan flexipass! Iako smo dogovorili da nas na stanici docekaju nasi vjerni drugovi, Marijana nam je "omasila" ili vam ga prespavala i tako smo kafu morali popiti sami. No, beogradjani su izuzetno prijatni ili vam ugodni i nitko nas tu nije gledao "krivo". Cak je bilo smijesno kad nas je kondukter pitao : "Do you speak serbian?" a mi smo veci dio vremena mljeli na hrvatskom. Taj nas je kondukter pratio cijelim putem i cuvao nas u vozu sa spavacim kabinama, upucivao nas sto je pametno/sigurno i kad smo gdje. Ipak, bili smo jedini putnici u cijelom vozu na dugackom putu ka Istanbulu!
Dugacak put u maloj kabini je trajao...pa..24h! Isprva nam se cinilo kao da ce to trajati jako dugo, kako put nece nikad zavrsiti.. al nakon pocetnih problema sa spavanjem uz treskavicu vagona iz "onog proslog sistema", savladali smo nedostatke i nije bilo nikakvih problema. Iako sam na forumima procitala sva upozorenja i nedostatke ove rute : niti smo imali konduktere koji su bili neprijatni, niti su nas pokusali opeljesiti, niti su nas bugarski policajci zadrzavali i radili probleme, niti smo na turskoj granici stajali 2h i vise kako su drugi pisali. No, samim ulaskom u Tursku smo zapravo vec stali u gradu koji je nase krajnje odrediste - u Edirene-u (Hadrianopolisu). Sudeci po zeljeznickoj stanici, zaista se ovdje necemo morati zadrzavati vise od ta 2 dana simpozija na kojima prisustvujemo.
Stigli smo jutros u Istanbul u 8:20, cak i ranije od sluzbenog dolaska. Nije uopce bio problem orijentirat se i krenut put naseg Hostela, veci problem su bila brda uz koja se trebalo uspeti. Cordial Hostel je kojih 5min hoda od Plave Dzamije ( kako zovu Sultanahmetovu dzamiju zbog plavih inkrustacija na unutrasnjim zidovima). Dok smo sjedili na tepisima i divili se njenoj unutrasnjosti spazila sam jedno poznato lice. kako je malen Svijet i kako ocito nismo bili jedini iz HR sa zeljom da posjete ovaj grad govori i cinjenica da sam srela frendicu iz srednje al mi je tako brzo smugnula da se nadam da cu je vec sutra sresti u ovom ogromnom gradu.
Da vam sad nebih sve ispricala reci cu da smo danas proveli 10h hodajuci bez prestanka i da nas pritom nije omela ni kisa koja je u velikim kolicinama padala. Sto smo sve vidjeli za to vrijeme? Taj opis ostavljam slikama koje smo uslikali!
Toliko od mene za sada i javim se uskoro, ako ne iz Istanbula, onda svakako iz Edirnea jer jos uvijek cekamo da nas nase prijateljice turkinje dodju posjetiti i odvesti nas da iskusamo sve ono sto ne pise u turistickome vodicu!"
____________________________________________
Ovakav sam mail odaslala svojim voljenima kako bi svi bili mirni da sam u Tursku stigla sretno, uz omanje probleme. Avanturu sebe i kolega morat æu opisivati dan po dan..
kisses
Post je objavljen 15.04.2008. u 15:31 sati.