Ona shvaća da ima problem
Moram napisati novi post...a nemam ideju o čemu da pišem...
Jedan "frend" s kojim sam htjela davno raskrstiti ali sam od ideje odustala se pokazao licemjernim, nezahvalnim i dvoličnim...što ćeš
Frendovi su zaboravili na mene neki dan...o.O
I imala sam zadnji susret sa crkvom...
Što još...
Pojmila sam pojam disanja u svoj svojoj čudnosti i neophodnosti. Mi oduvijek dišemo. I to me fascinira. Možemo disati na usta i na nos...i to činimo automatski, a savršeno...i to je nekako...uzvišeno...
Otkrila sam neko ludilo u sebi...nešto...umobolno...proždire li me? To nešto...
I svatko je u biti biseksualan...novo otkriće...molim homofobe da se suzdrže od riganja, caps-lockanja i prijetnji smrću, ja ipak samo tipkam...
Ali kad se na to tako gleda, svatko je zaista biseksualan, samo to ovisi raznim čimbenicima...
I ovo je vrijeme nekako...seksualno?
Ne prevrtat očima... (Ivee is a perv)
Ivee si je kupila Portrait of an American Family. Downloadanje jednostavno nema ono uzbuđenje kao kad dođeš u stan izvana, staviš CD u liniju i stisneš play, očekujući...nešto...jest da sam većinu pjesama već čula ali Dogmu i Sweet Tooth, npr. nisam i sad me fasciniraju. I uzbuđenje se isplatilo...mali šut kvazi-adrenalina...
Gawesome
U četvrtak sam na porti. Sa onim emocionalnim vampirom od anti-bistrića....
Suck, suck, sucking my brain X(
Mene to boli. Fizički.
Mijenjam se. Na neobično. Nesvjesno, a potičem to. Moj svijet više nije isti, gledan je iz neke dubine, iz filozofije, sve je novo, sve je neobično, sve je značajno, sve je daleko i mutno ali tu je i lupa. Vrlo glasno. Ljudi nisu isti, ja ljude više ne vidim. Ja ih fizički ne vidim. Ja ne znam kako oni izgledaju. Oni ne izgledaju. Moji prijatelji ne izgldaju. Ja njih ne vidim. Kao da više nikoga ne vidim. Ljudi su postali svoja djela, ne svoje lice.
Više ne pamtim.
Postajem svoj um.
Post je objavljen 15.04.2008. u 15:18 sati.