M.T.
se koprca poput ribe blizu obale
iskače iz mora
a ti ako
ispružiš ruku
a ona je već
-dublje-dalje-nigdje za tebe-
taj njen lepet je utočište kojem težim kada mi je...
ali riječi nikad dosta
ona je riječ koja mi je ukusna
i ne povraćam
makar se smijem
(upravo sada)
baš kako se
smiju luđaci kada pronađu iglu nasred ceste
a auto juri ravno na njih
tu je i on koji će se uvijek
osvrnuti na
pregaženog
isprebijanog
raskomadanog
a i na nju
kakva god da je dok joj curi
krv iz nosa
F.N.
Post je objavljen 14.04.2008. u 22:18 sati.