Kad bih mogla zaspati bez da nju zadnju vidim prije sna. Kad bih se mogla probuditi da odmah na pamet ne padne tvoja nevjera. Kad bih mogla ovo ludo srce smiriti. Ali ne mogu ništa od toga - tako mora biti. Srcu ne mogu zapovjedati. Ono te osjeća svakim trenom, svakim dahom. Mojoj je duši tako potrebna tvoja, mojim je rukama tako potreban mir. Potreban mi je san uz tebe. U vlastitom nemiru pomalo gubim sebe, u tom košmaru nikako da te pronađem , da te dotaknem, da te osjetim. O, zašto te tako silno volim? Zašto te osjećam tako snažno? A samo želim mir, sigurnost...
Post je objavljen 14.04.2008. u 23:33 sati.