S ponosom mogu reći da sam nakon mjeseci kukanja o izlascima konačno došla na svoje. Protekli vikend bio je pravo osvježenje. Nakon što se mama prošli vikend zabrinula što nisam ni u petak ni u subotu otišla van i rekla mi da ću ostati stara cura, sad sam zaružila oba dva dana. Mama se, naravno, sad čudila kak idem dva dana zaredom van. Nikad na zelenu granu.
Uglavnom - petak - prva postaja - The birc. F. i ja. Dva stola dalje - Prijatelj. Taman kad sam ulazila unutra, zazvonio mi je mob i kako sam se sva spetljala da se javim, nisam ih odmah pozdravila. Uostalom, nije se ni on trsio da pozdravi mene. Nakon pola sata, 45 minuta, naručujemo drugu cugu, konobar dolazi i kaže da dečki časte. Ne znam je li to čudno ili ludo, ali meni dođe da ga odalamim kad mi iz vedra neba plati cugu. Pogledam u njegovom smjeru, kažem hvala, on odmahuje glavom i govori "Ma daj." Malo kasnije, F. je otišla na wc i evo njega do mene. Podsjećam, nakon onog uskršnjeg odlaska u kino, nismo se vidli, a ni čuli. I evo njega kao da se vidimo svaki dan.
- Bok, Ruby.
- Bok, Prijatelju.
/Obožavam taj naš pozdrav. A uvijek se tako pozdravimo./
Pričamo tako nešto bezveze i pita on mene kad ga vodim u kino. Molim? Dobro, nekako sam izbjegla odgovor, pita on zašto se ne javim kad ostanem u metropoli. Molim? Tu mi je već sve bilo zbrkano... Uglavnom, dogovorili smo se da mu se javim sljedeći put kad ostanem u Zg, vodi me na neku tortu, računam da će to biti tamo za dva tjedna... Ili možda idući... Podravska fešta se bliži... Uglavnom, vidjet ćemo. A mrzim kad se pojavi iznebuha i pretvara se da je sve normalno... Možda to njemu i je sve normalno, meni nije... Bitno da me uzdrma.
Oko ponoći odlazimo mi u jedan klub na TTM - treš, treš i još treša. Srela sam jednog frenda koji me upoznao sa svojim frendom i nakon dva sata već sam dobila sms od tog "novog" frenda. Koji dijeli prezime s mojom F. Simpatičan dečko, plesali smo malo zajedno, malo pričali da bi mi na kraju rekao kako sam mu jako simpatična i pozvao me na kavu. Budući da mi je subota bila ispunjena (uglavnom spavanjem), odbila sam, ali dogovorili smo se da ćemo se čuti za neki drugi dan. Malo kasnije, skupili se ljudi, svi se micali u istom ritmu, a puštala se Velina, Srebrna krila, Kasandra, Spice Girls, BSB... Ma ludnica. Kao, treš, a svi su to nekad slušali. U jedno doba morala sam vozit jednu svoju frendicu doma jer je bila ne pijana nego, ne znam, prepijana. P. i ja smo ju jedva ugurale u auto, pa jedva izvukle iz auta, odvukle u kuću, skinule jaknu, izule cipele... A onda se morala svojima javiti da je došla. P. i ja smo zajedno s njenom sestrom umirale od smijeha u hodniku pokušavajući prigušiti glasove, a ova kad je izašla, jedva je stajala i samo je legla na stepenice. Jako lijepo, dugo ju nisam takvu vidla. Poslije sam se vratila u klub, nastavila plesati i izašla tek oko pola 5, mokre kose, mokrih gaća i mokrog grudnjaka od plesa. Jednostavno je bilo predobro. Sve me boljelo, jer dugo se nisam tako naplesala, ali vrijedilo je.
Subotu sam uglavnom prespavala jer me mama ujutro izvukla iz kreveta i po najvećem pljusku vukla me po placu i raznoraznim dućanima. Samo sam se smrzla i umorila, pa sam veći dio dana provela u krevetu. Predvečer mi se javila A., hoće van, pa sam se s njom dogovorila za još jedan izlazak. Uglavnom sam ga provela na istim mjestima, s tim da sam na kraju u jednom klubu ostala sama u muškom društvu, naplesala se sa svojim bratom, nasmijala se na bračnu ponudu... Svakako nije bilo dosadno. Doma smo braco i ja došli opet oko 5, a onda navalili na pizzu kao da nikad nismo jeli. Nedjelju sam opet prespavala, a navečer sam s F. otišla na kavu u The birc i u kino. P.S. Volim te. Jako je dobar film, ali jako me iznenadio jer je radnja puno drugačija od knjige. Ali svakako preporučam.
I tako. Konačno jedan zadovoljavajući vikend. Sad me čeka ta kava (dotični se već danas ponovo javio), taj neki susret s Prijateljem... A da vam nešto iskreno kažem, u zadnje vrijeme intenzivno mislim na Njega. Ovaj vikend nije radio, ali sam ga srela i u petak i u subotu... Ne znam zašto... Ne bih bila s njim, nikad više, ali fali mi razgovor s njim i onaj iskreni smijeh kad sam s njim... A preponosna sam da bih ga zvala na kavu. Ma istjerat ću ga nekako iz glave, kad tad...
Toliko od mene, idem vidjet što ima kod vas...