U petak odem s dvije ne tako "velike prijateljice" na kavu- poslije četvrtka i žustre rasprave nas dvije protiv njih skoro pa deset.
Čist razgovor o "nekim osobama" koje ne da imaju dva ili tri lica već skoro ih deset (sličnost onima u reality showu "Farma"), ostajem pri svom *gnjusno* mišljenju o tim nekim "osobama".
Razgovaramo čisto kroz zabavu i strašim se bilo koju riječ reći da ne bi možda ta moja riječ kao i što je uvijek svaka treća moja bila uvećana barem za deset puta, pa da te moje "big things" ne bi došle do nekih ljudi o kojima razgovaramo.
Ooo, ne, mi ne ogovaramo, mi samo raspravljavo i svakako- iznosimo istinite činjenice koje nisu ogovaranje.
Uopče nisam niti ljuta niti pogođena to što se moja "prijateljica" naljutila na moje: "Ona se svaki dan obuče kao da ide u crkvu, šta neće jedan dan doći u mantilu od časne?"
ili ju pak više vrijeđa ono moje prijateljice A.: "Ma ne Ingrid, ona će jedan dan doći u vjenčanici!"
I ništa.
Mi to svakako rekle kroz šalu, nimalo zlonamjerno, ili pak ozbiljno, i naleti jedna "prijateljica Fufa" sve kaže ovoj "časnoj u vjenčanici" i odmah hOoops; I. i A. napadnute.
Ma ne obazirem se.
I da, na kavi sam saznala da moraš misliti o svemu pozitivno ne bi li htjela da ti se to ispuni, i tako bi.
I da, pronađoh blago.
Imam dvije nove (ponosno mogu napisati bez navodnika) Prijateljice.