Marketing
Recenzija / 8. travnja ' Route 66 ' by Horvi
Hvala na iskrenim i iscrpnim kritikama Horviju , a mi se nadamo da ćemo popraviti stvari s kojima smo zakazali . No , kao što je i sam autor članka rekao , mladi smo ima vremena ... Općenito o HGF - u Zagorje Supra Omnia i ostalim recenzijama bendova pogledajte na terapija.net
RECENZIJA :
Zadnji sastav bili su NAUTILUS , mlada četvorka koju predvodi devetnaestogodišnjak, manekenski dizajnirani dugokosi klavijaturist i pjevač Nikola Vranić sa crnim cvikerima zbog kojeg se vjerojatno u Route 66 i natrpalo toliko mlađahnih i lijepih djevojaka. Nastali su krajem ljeta 2006. s ciljem da obogate siromašnu hrvatsku rock scenu energičnim nastupima i dobrom glazbom (izvod iz press materijala). Počeli su kao trio (bubanj, gitara, klavijature), a danas rade u sastavu Tin Švegović (gitara, prateći vokal), Nikola Čubelić (bubnjevi), Filip Gorupec (bas) i spomenuti ljepotan Nikola Vranić (vokal i klavijature). Važno je reći da su na 1.Imagine Festivalu u Tvornici 16.VI 2007. pobijedili u konkurenciji demo izvođača i osvojili put u Antwerpen (Belgija), gdje su nastupili na međunarodnom Imagine Festivalu 2 (9.-12.VIII 2007.), a nakon povratka su ušli u studio i snimili svoju prvu autorsku skladbu "Ljubavna rapsodija" u produkciji Gojka Tomljanovića. Međutim, uz sve epitete koji ih krase i fine, pretenciozno nabijene tekstove na hrvatskom jeziku imaju jednu strašnu boljku - neoriginalnost. Glazbeno su smjesa sympho-rocka, funka i blagih pomaka ka hard-rocku, a nemam pojma zašto ih je većina prisutnih shvatila kao kopiju Guns'n'Roses. Sve im je na mjestu, od odličnih aranžmana, emotivnih tekstova, odličnih dionica klavijatura, rockerski nabijenog aspekta i sjajnih radiofoničnih kompozicija, no originalnost im je ravna nuli. Za one daleko starije treba se sjetiti Duran Duran koji su pljenili svojim imageom i hitovima tokom '80-tih, dok su pronicljivi kritičari u njihovoj interpretaciji vidjeli očiglednu presliku Roxy Music i Japan. Tako se i sa Nautilus može otprilike izreći slična konstatacija. Samo što nisu novi romantičari (mada imaju sve predispozicije za to), već fini funk/sympho-rock koji neopisivo asocira na starinski Steely Dan i ovovjekovnu Bou (a i Songkillers) u daleko energičnijem i bržem maniru. Onda znate o čemu je riječ. Sve je super, ali ih ždere neoriginalnost. Za njih ima vremena, glazbeno su vrlo bogati i razvijati će se s vremenom. A i sam stručni žiri je imao vražje muke da izabere pobjednika večeri.
