Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kenguur

Marketing

Prijatelj u nevolji na dnu

Protekli vikend ostao sam sokiran.
Tesko je cuti da nekom od vasih prijatelja ili poznanika ne ide dobro u zivotu.
U vrijeme dok sam jos prije Australije zivio u Njemackoj upoznao sam jednog prijatelja porijeklom iz Vinkovaca.
Bili su na izgled jedna sasvim obicna familija koja se borila sa nedacama zivota.
Imali su dvoje djece, djecaka malo starijeg od moga sina i djevojku koja sada ima jedno 22 godine.
Nisu imali previse novaca ali imali su jedan koliko se to moze nazvati normalan zivot.
Djeca su bila dobra u skoli, a mala cak jedna od najboljih u cijelom gradu.
Kada smo posli u Australiju, oni su nas ispratili na zeljeznickom kolodvoru u nadi da se ponovo vidimo nekada.

Po nasem ponovnom povratku iz Australije u Njemacku naravno da smo se njima medju prvima javili i otisli do njih da se vidimo.
Susret je bio pun emocija i zaista smo se svi radovali tome.
Po nasem prvom susretu primjetili smo da nesta nije kao obicno.
Manje su pricali o sebi. Osjetila se neka napetost i netrpeljivost medju njima.
Poznata mi je cijela prica i pozadina toga no nebih danas o tome pisao.
Godinu dana nakon toga oni su se razveli sudski a on je ostao sam dok su sa zenom ostala djeca.

Ovaj vikend pozove me jedan treci prijatelj koji ga poznaje i pita me znam li sta je sa moga starog prijatelja.
Ostao sam u soku kad sam od njega cuo da je skoro postao prosijak.
Culi smo se posljednji puta prije godinu dana.
Od tada je doslo do raspada cijele familije.
Sin nije zavrsio nikakvu skolu i skita sa drustvom po kaficima i pije.
Mala koja je bila jedna od najboljih ucenica u cijelom gradu zavrsila je radeci u Siemensu.
Zena je obolila psihicki i lijeci se uz pomoc lijecnika.
Moj prijatelj je zavrsio kao prosijak u domu za beskucnike !!!

Potreslo me je sve ovo i zaista mi je zao svih a posebno njega.
Pronasao sam njegov telefon i nazvao ga.
Pricao mi je u suzama o svemu.
Bolestan ostao je bez posla, bez novaca zapao je u dugove, iskljucena mu je struja, telefon, a ima i nesta duga.
Danas je smjesten u domu za beskucnike a sa svojih 49 godina i relativno dobrog zdravlja je izgubljen i bez nade u bolje sutra.
Nas nekoliko koji ga poznajemo dogovorili smo se da mu pomognemo i skupit cemo nesta novaca, kupiti mu kartice za mobitel, malo hrane i pomoci mu.
Ovaj tjedan moram svakako otici do njega da se vidimo.
Tesko je cuti da nam je prijatelj u nevolji.




Post je objavljen 14.04.2008. u 07:08 sati.