Pregled posta

Posjet g.Hermana predsjednika HU "Pomoć i ljubav" iz Amsterdama

Prije današnjeg posta jedna Velika zahvala. U ime naše male princeze Anje i u ime nas roditelja od srca se zahvaljujemo trgovačkom društvu KUHNE&NAGEL d.o.o. na novčanoj donaciji za pomoć i daljnje liječenje naše male Anje. Naravno da se od danas i Vaše ime firme nalazi na posebnom mjestu u našem linku ZAHVALE. Još jednom velika Vam hvala.

Današnji post posvećen je proteklom tjednu koji je iza nas a protekao je u znaku gospodina Hermana Marija predsjednika Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Amsterdama.
Iako u vremenskoj stisci zbog poslovnih obaveza koje je gospodin Herman imao u Hrvatskoj (točnije u Puli), neopisivo nam je bilo drago i izuzetna nam je bila čast što smo eto imali tu privilegiju da na našu zamolbu izdvoji malo vremena i ostane par dana u Zagrebu kao gost našoj obitelji i gost našoj Humanitarnoj udruzi. Svaki naš susret pun je velikih emocija.
Možda nismo ni sami svjesni i možda nikad ni nećemo biti svjesni kakvog Velikog čovjeka imamo uza sebe. Čovjek koji ne zna što znači riječi „ne mogu“, „ne želim“, „umoran sam“, „ne da mi se“ i tome slično, on je čovjek za kojeg jednostavno nema prepreka u životu. Čovjek koji se iz dana u dan dokazuje svojim humanim djelima a u biti ne mora se uopće dokazivati jer iza njega su nebrojna humana djela.
Iako živi već preko 35 godina u inozemstvu, nikada nije zaboravio svoje korijene, svoju prelijepu lijepu našu Hrvatsku i stalno koristi priliku kao bi nekome kojemu je pomoć zaista potrebna pomogao. Malo je danas takvih ljudi. I upravo takav Veliki čovjek, veliki humanitarac ovih dana je boravio u našem skromnom domu.
Iako smo se trudili ne previše ga opterećivati našim problemima i našom stalnom borbom oko naše Anje, naše udruge i svega vezanog za zdravstvo i zakone u Hrvatskoj, on bi sam poticao takve razgovore i sve ga je živo zanimalo. Kada bi on pričao kakvo je stanje u Nizozemskoj što se tiče problema osoba s posebnim potrebama „križali“ bi se mi, a kada smo mi njemu pričali situaciju koju imamo mi u Hrvatskoj onda bi se „križao“ on. Shvatili smo iz njegovog razgovora, da jednostavno naša Hrvatska kaska za Europom barem 50 godina.
Tom istom Europom u koju se mi tako silno brže bolje želimo ugurati. No da bi stvarno ušli u Europu moramo mijenjati sve živo, jer ovakav način koji imamo sad možemo jedino ući još dublje u Balkan. Neizmjerno nam je drago što je eto gospodin Herman bio gost na našem sastanku udruge, kako bi se na licu mjesta uvjerio u sve probleme s kojima se roditelji s djecom s posebnim potrebama kao i sve osobe s posebnim potrebama u Hrvatskoj susreću svaki dan. Također nam je bilo neopisivo drago što smo na tom sastanku imali još jednog za nas Velikog čovjeka, gospodina Ivana Pokupca 80 postotnog invalida, studenta KBF i volontera Hrvatskog saveza udruge tjelesnih invalida.
U svom kratkom izlaganju, gospodin Ivan prvenstveno se obraćao roditeljima i ukazivao na probleme sa kojima se svakodnevno suočavamo. Rezime našeg druženja u udruzi sa gospodinom Hermanom i gospodinom Pokupcem da je kod nas još uvijek javnost slabo senzibilizirana naspram osoba s invaliditetom i da nas još čeka velika borba kako bi i javnost a i naše vrle političare koji nam kroje Zakon što više približili problemima osobama s invaliditetom.
U ovih par dana posjeta gospodina Hermana, uspjeli smo ga malo i upoznati i sa Zagrebom.
Iako u prenatrpanom rasporedu, obišli smo većinu Ustanova koje naša mala Anja pohađa.
Od vrtića pa sve do bolnice na „Šalati“ gdje nije mogao vjerovati da na ulazu u dječju pedijatriju nema prilaz za invalide. Naravno, upoznali smo ga i sa ljepotama i kulturom Zagreba. Od Hrvatskog narodnog kazališta, koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, preko traga bana Josipa Jelačića, zagrebačke Katedrale, uspinjače, gornjogradskog predivnog djela s neizostavnom Markovom crkvom, Zoološkim vrtom, botaničkim vrtom pa sve do SRC Jaruna, Bundeka i još puno toga. No skoro smo propali u zemlju, kad je vozeći se po Maksimirskoj ulici vidio maksimirsko ruglo stadion NK Dinamo i pitao nas a što je ovo?
Kad smo mu objasnili da je to Dinamov stadion i da tu svoje utakmice igra i Hrvatska reprezentacija nije mogao doći k sebi, pogotovo još kad smo mu rekli koliko je novaca utrošeno u to „velebno ružno“ zdanje.
I tako, kako vrijeme leti došao je i dan kada je gospodin Herman morao produžiti za Pulu, jer ipak on je boravak u Hrvatskoj najviše temeljio na poslovnoj bazi, no drago nam je da je bar malo izdvojio vremena i počastio nas svojim kratkim boravkom kod nas.
No nažalost svaka priča ima i svojih ružnih strana i to smo i mi na svojoj koži osjetili primivši jučer jedan e-mail gdje smo ostali šokirani. Da Vas ne opterećujemo sa glupostima, napomenut ćemo samo da dolazimo do činjenice koju smo izrekli nedavno u našem postu, da dok god se roditelji koji imaju djecu s posebnim potrebama, razno razne udruge te ljudi koji pokreću razno razne humane akcije svađaju između sebe, dotle će „oni gore“ koji nam kroje Zakon zadovoljno trljati ruke i smijati se našoj ne slogi. I umjesto da smo sretni da imamo ljude poput gospodina Hermana a kojih je na žalost jako malo, mi jednostavno sami sebi kopamo jamu i nije ni čudo da su ljudi počeli zaobilaziti Hrvatsku, jer očito je da neki u svemu tome vide korist a iz većine raste i velika ljubomora i zavist.
Svima njima poručujemo, da nisu ni svjesni da sve otrovne strelice koje upućuju kako nama tako i Humanitarnoj udruzi „Mala Anja“, u nama raste još veći inat da dokažemo da smo na dobrom putu kojeg smo si zacrtali, put za boljitak osoba s invaliditetom. A svako miniranje našeg prijateljstva s gospodinom Hermanom učvršćuje to prijateljstvo još i više.
I kako je gospodin Herman jednom rekao :“naše prijateljstvo jedino smrt može razdvojiti“.
Zato gospodine Hermane, još jednom Velika Vam hvala što ste izdvojili svoje dragocjeno vrijeme i počastili nas svojim dolaskom kako našoj obitelji tako i Humanitarnoj udruzi „Mala Anja“.
Niti mi, niti udruga Vam to nećemo zaboraviti i kao što ste rekli, vidimo se 01.06. na humanitarnoj roštiljadi.

HVALA VAM na posjeti i nadamo se da smo Vam bili dobri domaćini.

Post je objavljen 14.04.2008. u 08:00 sati.