Marketing
Fuerteventura
Sletjeli smo na jedan kraj otoka a odsjeli na drugom kraju, dijelu zasticenog parka prirode,
potpuna tisina i mir.
Raj za surfere:
Hotel, Melia Gorriones 
Gdje god putujem procitam recenzije gostiju koji su vec boravili tamo, to mi je neka smjernica i plus informacija, svakako preporucam.
Hotel ima dobro odrzavane besplatne teniske terene. Hotel je odlican za sve koji obozavaju sportove na
vodi ili zele mir i opstanje i samo prirodu bez: nocnih klubova, shoppinga i previse kulturne ponude.
Osobno kulturu uzivam citavu godinu u vlastitom gradu i nemam nista protiv cistog stopostotnog opustanja
kobinirano sa malo sporta.
Gosti koji su tkz. VIP-ovci su imali poseban restoran za dorucak, ali bez pogleda na more, dok smo
svi ostali sjedili doslovce na plazi. Kolaca ima domacih kroz cijeli dan nekoliko vrsta, ima finog
spanjolskog prsuta, 15-ak vrsta salata, pasta bar, grill kutak, kutak sa friskom ribom, uglavnom
mene je odusevila gastronomska ponuda a ja sam prilicno probirljiva, ne u smislu izbora hrane
nego u smislu kvalitete iste. Ima mnogo turistickih odredista gdje je danju divno toplo ali noci su
hladne, ovdje su noci jednako tople i to pocetkom travnja. Mobilna mreza se zove movistar.
Hotel je prije 2 godine kompletno, gotovo do temelja renoviran, kao informacija na one koji su
mozda ranije u njemu boravili - sada je sve jedna kategorija vise. Hotel ima naljepsu plazu na
citavom otoku. Na nekim turistickim natjecanjima upravo je ova plaza birana za tri najbolje u Europi.
Za one koji se ne moraju nuzno prziti na suncu nego zele dobar zrak, odmor i prirodu, vec u
veljaci je ovdje lijepo toplo za sjediti vani u kratkim rukavima a boravak je duplo jeftiniji nego
dva mjeseca kasnije.
Tko ima malu djecu, mozda ce mu ovo cak vise i odgovarati. Ako volite duge setnje u suton,
po pjescanoj plazi - ovdje necete naici na guzvu, pogotovo ne prije polovice svibnja, mozete
ruku pod ruku romanticno setati i biti gotovo sami.
Uz sam hotel, svidio mi se i veliki vrt sa palmama i mnostvom cvijeca, zelena oaza na pjescanom
otoku. Letjeli smo u petak u pet ujutro, vratili se u ponedjeljak dopodne. All inclusive. Sto bi znacilo
3 glavna obroka u 3 fina restorana a izmedju toga na vise mjesta u hotelu fina friska klopa sa grilla,
plodovi mora, vlastita slasticarna, fini kokteli - pijete i jedete koliko zelite i to frisko ocijedjene sokove
a ne one iz karnistra od 5 litri. Da sam ostala duze prijavili bi me na aerodromu kao cargo teret.
Obroke vam po zelji donose direktno na plazu, sjedite u bircu a stopala vam zapljuskuje more. Koliko
sam uspjela vidjeti izmedju gl. obroka najvise su se jeli snackovi kao cezar salata (koju i ja jako volim),
sendivici alla subway, gotovo identicni te naravno domaci kolaci. Jedan od birceva, 15 metara od vode.
Kucica u kojoj podizete besplatno rucnike, ogrtace, knjige (na svim svjetskim jezicima), casopise,
rekvizite za plivanje i igru u vodi.
Kutak koji je meni bio omiljen, jer je bio sa strane, uvucen na jedno skrovito mjesto, na visokom grebenu.
Opcenito mi se svidja vrt koji je pun skrivenih kutaka i omogucje da cak i kad je hotel pun,
svatko ima svoj mir i osjecaj da nije dio masovnog turizma.
Nerenovirani, stariji dio hotela, kutak za klince.
Hotelska vegetacija:
Oseka:
Jos plaze.
Polako dolazi plima:
Poznato je da mene fasciniraju sve prakticne stvari pa tako i ovo svjetlo za citanje, ugasi se kad ga
gurnete u leziste, a pomicno je pa ima bezbroj pozicija u kojima ga mozete ostaviti.
Svjetlo 1 i svjetlo 2.
Najpovoljnije aranzmane cete dobiti ako uzmete neku pausalnu ponudu preko agencije, ako sami
aranzirate sve, platiti cete i do 50% vise. Voznja taksijem od sat vremena i nekih 80 kilometara nas
je kostala 80 eura u jednom pravcu. Imali smo 30 stupnjeva, da bih sletila u Njemacku na snijeg!
Sok i tugu vam ne mogu ni opisati. Direktno do hotela je rezervat za ptice, pa vam lijeno okolo nogu
secu razne, pjevaju na stolu i nece se maknuti sa istoga nego se lijepo smjeste i gledaju
vas dok jedete. Tu i tamo daju neku primjedbu a jedna golub je navacer dolazio kljucnuti moj kolac,
svaku vecer je imao kljun sa slagom 
.
Letjela sam SpainAirom, presjedala u Madridu. Vremenska razlika je sat vremena. Stujardese su
predivno vitke (prosjecna proprocija 1,75 i 55 kila), njegovane i lijepe.
Sam hotel je uglavnom u staklu, drvu i kamenu. U predvorju je divovska fontana od crnog
mramora, lijepo ju je bilo slusati, smirujuce. Ima mnostvo zgodnih detalja, recimo nekih rupa
u zidu od kamena i u njima narandjaste svijecice od narandje, iza svakog ulga iznenadi neki
sa paznjom birani detalj. Ovdje je svetski poznati surferski centar, a ja nemam nista protiv
surfera, pogotovo kad su u radnoj odjeci. 
Jedna od nekoliko manjih intimnijih terasa, slikana u cik zore, zato je prazna.
Na svakom cosku za prisjesti, ipak ste na odmoru ne?
Podvodna masaza, na to okidam:
Dakle petak plaza, pa vecera na laganom morskom povjetarcu, pa sa jos nekim VIP tipovima
igrali karte do dva ujutro. Kao oni ce pobijediti. Zaradila sam dovoljno da se razveselim u djuticu 
Subota neki tretmani, popodne fotkanje. Dosla je i vizazistica za stopala, nasmikala nogu tj. stavila neku
tekucu kremu da se ujednaci boja. Nedjelja je bila - relexing.
Setali smo kilometarskom pjescanom plazom Playa Barca, dozivjela sam jedne od najljepsih plima
i oseka u zivotu, kad se voda povuce do 40 metara unazad, samo nije dobro tad zaspati na plazi,
da nas ne iznenadi.
Otok ne izgleda gostoljubivo, samo pijesak i pijesak i vulkani u mirovanju. Jako malo vegetacije
osim u oazama za odmor.
www.solmelia.com
Jos hotela, posebno su me odusevili ovi kreveti 
Hotel: 4 zvjezdice. preporucam, osobno cu se svakako vratiti opet. Arhitektonski savrseno izveden,
cijela jedna hotelska strana je u staklu s koje pogled puca na pucinu, na mnogobrojim terasama su
baldahini i divoski kreveti za 24/7 chill out, posluga je brza, diskretna i efikasna, hrana je odlicna,
dobrim dijelom organska. Prvi put da ja ne imadoh primjedbi. 
Ovdje se servirao dorucak, gotovo direktno na plazi:
Za par dana sam pokupila one turisticke Hola, Que tal?, Buenas tardes, Muchas gracias.
Znamenitosti: Fuerteventura American Star - americki brod koji je u sijecnju 1994 dozivio teski
brodolom, do danas iz neobjasnjivih razloga. Zadnji dio broda je zauvijek potonuo (otkinuo se),
ostatak je nasukan na dijelu plaze. Oprez! Nemojte nikad plivati do broda. Osim sto se mozete
ozlijediti na dijelove broda otpale kod brodoloma, ovdje ima opasnih struja i po svoj prilici necete
se imati pod kontrolom, valovi su jaki i baciti ce vas na podvodne stijene. Osim toga, pazite na vojnu
zabranjenu zonu, kad dolazite do mjesta brodoloma kopnenim putem.
Cueva del Liano - podzemni muzej. Poznata vulkanska spilja na Lanzerote je od nedavno dobila
konkurenciju. U Lajaresu, u naselju La Oliva je otvoren ovaj muzej. Izdaleka se ulaz cak i ne vidi,
pored ulaza je parking. Moze se vidjeti pola spilje, u drugoj polovici zivi zasticena izumiruca vrsta
pauka, sto se mene tice niti nemam zelje onda ici u taj drugi dio. 
Broj posjetitelja je ogranicen
po satu. Kaciga i lampa su obavezne. Obucite cvrste cipele a nikako ne japanke ili sandale. Ulaz je 5 eura.
Oasis Park La Lajita je divovski park prirode na juznoj strani Fuerteventure, nekoliko kilometara od turisticke
Costa Calme. Povrsine 780 000 kvadratnih metara udomljuje preko 250 zivotnjskih vrsti iz svih dijelova
svijeta, ali naravno i tradicionalne zivotinje tog podneblja kao koze, magarce ili majorero deve.
Salinas del Carmen:
Villa Winter - vila zima. Vlasnik je bio jedan obozavatelj hitlerove politike i njegova vila je bila
podmornicka baza. Navodno se ispod podruma nalaze citavi kanali koji vode direktno do mora,
mozda su to samo nagadjanja. Ovdje ima puno vjetra, tako da se isti koristi i za dobivanje
elektricne energije, otok je sirok svega 30 kilometara, na nekim mjestima i svega 2-3 kilometra
i brzina vjetra je 7m/s. Za usporedu, takvih vjetrova cak ni u vjetrovitoj sjevernoj Njemackoj nema.
Ima preko 50 divovskih vjetrenjaca, sa 300 KW snage.
Zacas potonete u idilu dok vam Atlantik zapljuskuje stopala no marokanska obala je ne tako
daleko (120 km-a) i ovdje su jako stroge kontrole kod ulaska u zracnu luku jer ovo je ulaz u
EU na mala vrata. Nakon Teneriffe je ovo drugi po velicini otok kanarskog arhipelaga.
Gl. grad je Puerto del Rosario, cije ime ujedno oznacava 6 opcina Fuerteventure. Fuerte skupa
sa Lanzarote radi istocnu granicu Kanara. Kanari naravno spadaju pod Spanjolsku ali uzivaju
poseban status autonomne zajednice sa vlastitim parlamentom i predsjednikom (Paulino
Rivero Baute, od proslog ljeta). Ovaj otok je najstariji na Kanarima, vulkanskog porijekla prije
nekih 20 miliona godina.
Pjescanedine kod Corralejo-a su jos jedna od zanimljivosti koje vam odlicno predocavaju da ste blizu Afrike. Otok je dug 100 kilometara, gustoca naseljenosti je niska.
Klima: ugodna kroz cijelu godinu, zato i zovu ove otoke "otoci vjecnog proljeca". Kise ima malo do nista, oblaci zaobidju
otok jer su brda preniska. Zemljoradnja ne uspjeva mnogo, sume su zbog drva za lozenje posijecene, vegetacija
je osiromasila zbog koza koje su slobodno setale po otoku, sad se jos samo aloa vera uzgaja. Dakle polupustinja.
Sva vegetacija koju vidite je naknadno zasadjena. Ima puno erozije, ima tipcnog vjetra Scirocco (inter.) ili spanjolski
Leveche, to je topli suhi vjetar iz Sahare. Dok on puse moze temperatura u roku pola sata narasti za 10 stupnjeva
i zrak postaje ekstremno suh. U vjetru su fine cestice pijeska pa vam kosa vec nakon 2-3 sata izgleda skroz
zmazana. I zbog pjeska u istome, nebo pocinje izgledati oblacno (iako to nisu oblaci) a cesto sa vjetrom dodju i neki
insekti, zadnja takva ekstremna pojava je bila prije 4 godine kad se nijeod silnih insekata u zraku ni ulicna
rasvjeta razazinjala.
Proslost: tu su zivjeli domoroci, pretpostavlja se sjevernoafricka berberska plemena. I Homer je ovaj otok opjevao
u odiseji o Kanarima "otok blazenih". Do dolaska Spanjolaca je otok kamenim zidom bio podijeljen na dva kraljestva:
Maxorata na sjeveru i Gandía (danas Jandía) na jugu. Neki dijelovi otoka imaju tamno sivi pijesak (lava). Sa
Spanjolcima slijedilo je i pokrstavanje. Prvi turisti su dosli prije 30 godina. 1982 su dobili svoj autonoman status,
koji su zadrzali i kad je 1986 Spanjolska usla u tada EZ a danas EU.
Kultura: razna prostenja, obrtnicke radnje uz obalu sa izvornim rucnim radovima. Muzeji: Casa Museo Unamuno,
eko muzej La Alcogida je mini selo gdje mozete vidjeti tradicionalan otocki nacin zivota
Casa Museo del Grano La Cilla je muzej zitarica, podaci o poljoprivredi i klimi. Muzej Betancuria, o domorocima koji su ranije zivjeli na otoku. Muzej soli skupa sa salinama El Carmen. Muzej Casa de los Alfaro. To su samo neki od njih.
Privreda: kozji sir, aloe vera, turizam, sportski turizam - jedrenje, surfanje, skijanje na vodi, ronjenje itd. Nude se i biciklisticke ture a mozete i na licu mjesta iznajmiti bike. Regionalni proizvodu su dakle kozji sir, morska sol, posebna vrsta kanarskog krumpira ((Papas Arrugadas) i iako u stagnaciji, kanarski paradajz, jako socan.
Promet: otok posjeduje medjunarodni aerodrom. (direktno na vodi, od piste za slijetanje do mora 10-ak metara). Od prosle jeseni je otocka brodska luka sluzbeno i Sengejski prijelaz.
Ako ste sa autom, ne smijete propustiti provesti se preko brda, naici cete na posebnu vrstu vjeverica (Erdhörnchen), uz malo srece sresti cete i sjevernoafrickog jezica (Erinaceus algirus), sismise i divlje zeceve.
Ovdje se odrzavaju i svetski poznata natjecanja u surfanju. Ujedno je tu i jedna od najboljih skola surfanja na svijetu. Jednodnevna poduka je 40 eura. Ovdje je i svjetski poznati surferski centar Rene Egli, na njegovoj stranici imate odlicne video snimke hotela (pa i mog) na otoku. To je ona kucica sa zutom tablom koju sam fotkala, svakako pogledajte koji filmic.
http://www.rene-egli.com/2008/html/index.php
Od tad postoji i direktan trajekt do marokanske brodske luke Tarfaya.
Jos fotki, i jos. I jos.
Ako mi je poslo za rukom imate i kratak video sniman mobitelom. Nesto sam zeznula pa je snimka mutna iako to u originalu nije...ah tko ce ga znati, tehnika i ja. Prvi video nije moj, kao ni muzicki izbor ali lijepo prikazuje nasu plazu.
Ili linkovi, jer filmici (moji) malo rade malo ne (youtube greska) http://de.youtube.com/watch?v=GpRcEtHPNkg, http://de.youtube.com/watch?v=y7XeMPCMHwU<, http://de.youtube.com/watch?v=lU8CgpjQ2DQ
Bila sam u grupi od 5 osoba i imala najmanji kofer, tako da su me pitali gdje je zapravo moja prtljaga , a istina je da je prava umjetnost moci putovati sa malo prtljage i imati sve nije, nikakva mudrost natrpati tri kofera i ponijeti pola kuce sa sobom. Nego sloziti outfite da imas svaki dan 1-2 razlicita a nisi uzela pola ormara. Imala sam u avionu neopisivo napornog tipa sjedalo do mene. Meni kao da pise na celu, obratite mi se i caskajte dok mi uho ne pukne.
Post je objavljen 18.04.2008. u 23:30 sati.