Marketing
bediranjeee
cijeli tjedan, i onaj proshli sam u bedu... tu i tamo me posjeti neki flicker nade da ipak nije sve tako sivo, ali on se, kao i svaka iskra koja ne uspije zapaliti nesto veche, ubrzo ugasi. a kako sam ja zbedirana onda se svima oko mene pochinje rushiti energija, i sad me svi mrze zbog toga. joooj, osjecham se kao zaklana prasica koja curi iz svojh rupa... kad se samo sjetim koliko su me izvrijedjali... i mene, i moju obitelj koja je ionako sjebana do temelja, i moj victorian - baroque - drum n bass - dark - goth - vamp - JA - corset style, i moje ribeke, i moje knjige, i moje znanje... strashno! ti ljudi uopche nemaju neko mjerilo... kuzhim kad si ljut il nekaj pa se hochesh dobrano izderat na nekoga ali kud bash toliko! je da, a kad ja malo zarezhim onda plachu i trachaju... jeez, kaj mrzim tracheve... nepotrebna sredstva koji sluzhe nepotrebnim ljudima kako bi ozhivjeli svoju nepotrebnu srechu... stvarno debilno...
jucher sam, na putu do knezhije, vidjela jednog mladog dechka kako skache sa nadvozhnjaka na cestu. kad sam vidjela kako si je glavu razbio u beton znala sam, i da skocim k njemu iz tramvaja, nebi ga uspijela vratiti sa njegovog posve novog puta. zachudilo me sto mi je toliko stalo oko toga pa sam se upitala jer to mozhda zbog toga sto sam htjela skochiti sa njim? nova misao preletjela mi je mislima. ne, to je zato shto sam bila uvjerena da bih mogla, ako sam ga prije upoznala, neshto poduzeti, i biti tamo uz njega da mu kazem da ne skace, ako ne zbog sebe onda zbog mene. pustila sam jednu suzu i tiho prosaptala - svjetlost...
Post je objavljen 13.04.2008. u 19:46 sati.