Obećajem, neću puno pilat. Bit ću kratka. Ovo pišem jer mi se više ne da skrolat do kraja komentara. Pa da dignem nivo ove konstruktive rasprave.
Kad se takneš u osinjak, samo naivni mogu vjerovat da ih neće stić ni jedan ubod.
Pa sam tako i ja prošla. O Skaski da ne govorim. Ali o njoj neću, zna se ona sama branit puno bolje od mene. A i ne boji se lomače ko ja. Ja sam se živa smrzla od te pomisli. Tjelesna temperatura mi se smanjila obrnuto proporcionalno očekivanoj temperaturi vatrice na Markovom trgu.
Pa sam zaključila da mi je bolje umuknut. Jer, kažu neki komentatori i kritičari, stručne osobe kao što je to stanoviti gospodin angelo iliti Don Blog poznat sa naslovne strane respektabilne internetske stranice www.blog.hr, da samo oni koji su završili teologiju, filozofiju, klasičnu filologiju i novinarstvo (samo sva četiri studija, tri ili dva od navedenih se ne priznaju, svi ostali nisu ni vrijedni spomena), dakle samo takve osobe mogu pisati i raspravljati o pitanjima vjere, crkve, religije, i praktične primjene iste te religije u svakodnevnom životu vjernika.
Pa se sad ja pitam zašto to načelo ne bismo primjenili i u drugim društvenim pojavama.
Što mi neobrazovani i nestručni imamo raspravljti o npr. politici i utjecaju te iste visokovrijedne vještine na naše male, nevrijedne i nebitne živote?
Što se pačamo u dosege te naše politike, što imamo razglabati o ulasku u NATO-savez, EU, što se imamo buniti na ZERP, na rasprodaju uzduž i popriprijeko, što mi ignoranti imamo lajat o stvarima u koje se ne putimo ka ni, što bi se kod nas reklo "tovar u petrosimul" (iako je to malo kontradiktorna izreka jer se magarac u petrosimul, tj. peršin i te kako razumije, požvače ga čim ga ugleda.)
Dakle, to je stvarno bezveze da svatko o svemu priča.
Pa neka o muzici pričaju samo akademski obrazovani glazbenici, o umjetnosti umjetnici, o arheološkim nalazima po našim gradovima i uopće kulturnim dobrima neka pišu arheolozi, povjesničari umjetnosti ili barem turistički vodiči, o djeci i odgoju samo roditelji i nastavnici, i tako dalje, a o vjeri i crkvi neka pišu i međusobno raspravljaju ZNA SE - školovani teolozi, svećenici, fratri i časne sestre, a moderator nek bude DON. Neka se izjasni mogu li ministranti dati kakvu malu opasku.
Pa kad sve tako lijepo posložimo na svoje mjesto, neće više biti potrebne emisije na televiziji kao što je "Latinica", "Otoreno", pa ni "Piramida" i slične. Stvarno je prevršilo svaku mjeru da svak laje o svemu.
Debatne klubove i slično treba po hitnom postupku rastrubiti i zabraniti.
Srednjoškolce i općenito mlade ni u kom slučaju ne treba učiti da razgovaraju, slušaju druge, toleriraju i uvažavaju tuđa, različita mišljenja, da propitkuju i budu znatiželjni. Što koga briga što oni misle i što njih ima biti briga što drugi misle?
Mislim, stvarno smo pretjerali.
Evo, priznajem skrušeno.
Stvarno, što mene ima zanimati što kaže MOJA vjera po nekim pitanjima? Što me ima bit briga kako se ponašaju MOJI svećenici i MOJA crkva?
Valjda bih trebala razmišljati o tome što kaže Kur'an i kako muslimani trebaju prakticirati svoj vjeru. I da li se đamije bogate ko Krezovi dok raja grca u bijedi i gladi. Ili o tome kako oni gledaju na razvrgnuće braka?
O tome možda smijemo.
Dok njihovi "križari" ne počnu čitati.
A onda smo tek obrali bostan.
Ali isto tako, što se Donovi imaju baviti brakom, razvodima, djecom, i tim stvarima kad su ulaskom u službu prisegnuli na celibat?
Što oni o tome onda imaju teoretizirati, a da ne govorimo da nisu ni u praksi zakazali?
Imam još svašta za reći, ali obećala sam bit kratka. Pa stoga moram obećanje ispunit.
Još samo da odgovorim @maloj tipkovnici na njen komentar tamo negdje daleko dolje.
"Filipinka@ Kad netko treba razlog da nešto mrzi onda ga lako i nađe !
Objasnila dovoljno ... al me ne želiš čut."
Evo, jedino me ovaj komentar, napisan među zadnjima, nakon duuuge rasprave, malo, ne znam kako da se izrazim, možda nešto kao - povrijedio.
Jer mržnja mi nije bila ni u peti.
Da mrzim katoličku vjeru i Crkvu, ne bih se deklarirala kao katolik. Ne bih još puno toga napravila, što sam napravila, a o čemu ne želim sada govoriti.
Ali i dalje mislim da mi upravo ta pripadnost daje za pravo da bez tabua pričam o nekim, za mene kontroverznim pitanjima.
Uostalom, nisam napadala nikog, nisam blatila božje službenike nabrajajući njihove grijehe i greške, a mogla sam, jer sam dosta toga i sama vidjela i doživjela, da upće ne spominjem primjere koje znamo iz medija. Što ne znači da neću. Ima dana.
Samo nek me povlače za jezik. Nisam baš mutava.
"filipinka@ Ni blog Vam nije tajni blog - ma koliko mislili da se nezna tko ga piše :-)))"
A ovo bih trebala svatiti kako?
Još moram spomenuti korektne komentare blogera "ljubavi raspeta" koji je, bez ulaženja u polemike i ideološke lekcije, pomogao teoretskim i praktičnim savjetom.
Post je objavljen 13.04.2008. u 17:20 sati.