Marketing
Škola plesa
Odlazak u Stubičke toplice i onaj ples za osmi mart u kojem su zagorci do nogu porazili naše dostojanstvo, budući da plesat mi zagrebčani ne znamo, doveo nas je do prosvjetljenja.
Ja sam išla u školu plesa pak nešto znam. No 90% muškog pučanstva u metropoli nam dičnoj, obično pleše neki svoj izmišljeni dvokorak. Svako muško s kojim plešeš vodat će te po podiju po nekom svom izumu.
Mislim, svaka čast na inovacijama. Nebih ni znala koliko kreativnog duha ima u našemu gradu da nisam plesala sa vlasnicima istog. Kreativnog duha mislim.
Naime, dvokorak je dvokorak pomislilo bi svako naivno, obično, logično orjentirano žensko stvorenje. -mogu ja to pratit- isto bi pomislilo to stvorenje.
Dubina kreativnog umijeća te veličina pogrešnog razmišljanja iz gornje rečenice "mogu ja to pratit" vidi se tada na podiju. Kada je već prekasno za dostojanstven i ponosan povratak za svoj stol. Bez blamaže.
Jerbo nije svaki dvokorak dvokorak. Svaki je dvokorak izmišljotina osobe koja te po podiju vodi!!!!.
Budući da taj dvokorak mora zadovoljit svaku vrstu muzike, te mora bit također i za svaki ritam, to taj "metropola dvokorak" ima svoje različite pojavnosti. Rekla bih da je kao hobotnica. Ili možda kao kameleon. Hobotnica zato što ima puno krakova : rokenrol dvokorak, engleski valcer dvokorak, bečki valcer dvokorak...i tako..da ne nabrajam.
A kameleon, rekla bih da je , zato što naivan neznaš da će se sve pokrit dvokorakom. Misliš, ovo je ritam 1,2,3. To misliš ti. Logički orjentiran.
Slušajuć ritam to onda pomisliš. No tvoj partner u 99% posto slučajeva a) ne sluša ritam b) ne zna ništa drugo osim dvokoraka. Pa dok ti dođeš k sebi od iznenađenja "zar se i tako može plesati??", dotle je pola sale već umrlo od smijeha gledajuć te na podiju.
Pa da ne duljim Muškarac koji me prati kroz život (ili ja njega tko bi to više znao) nije svjetla izminka od gore navedenog pravila.
Stoga smo na podiju u Stubičkim toplicama bili izvorom podsmjeha superiornim zagoracima. Ni ja u svojim cipelama za hodanje nisam bila baš pravi predstavnik metropole. U svakom slučaju nismo pružali lijepu sliku.
Više smo pružali sliku dvoje ljudi koje je zalutalo tamo di ne spada.
No budući da smo mi inteligentni ljudi odlučismo tako da odemo na tečaj plesa.
Koji smo jučer obradili prva dva sata.
Prije nas bila su djeca. Mislila sam "issssuse. ako ćemo bit među djecom ja ću umrijet, umrijet, umrijet od srama". Na sreću završilo njihovo dvosatno plesno naukovanje pak smo došli mi , odrasli.
Ajme čovječe, srama 
. Još smo nekako na početku pomislili da lažemo i da kažemo da mi to učimo da bismo djecu naučili. I priču sam već stvorila u glavi kako ću reć da djeca nemaju vremena pa mi idemo u školu da bismo njima pokazali, mislim svašta sam već u glavi izmislila, al onda došlo normalno pučanstvo pak mi bilo lakše budući da nismo bili najstariji i najneiskusniji.Ponavljam ja sam u školu plesa išla. I nekad sam znala plesat. No onda, bez partnera sve se to pogubi i kreneš plesat dvokorak kreativni jer nitko ništa drugo i nezna. Pa ostalo pozaboraviš.
Dva smo sata, uz salve smijeha u stvari se dobro zabavljali...:)))). Veselim se idućoj suboti mada se pravim da sam kul. Kao ono, meni to ne treba.
Muškarac je u svojoj analitčkoj glavi već sve izanalizirao. I kako i zašto . Mislim kad slušaš te muške umotvorine samo se smrzneš. Al bitno je da hoće ić.
Pak ćemo kad to završimo opet otić u Stubičke da povratimo povrijeđeno dostojanstvo!!!
Post je objavljen 13.04.2008. u 17:53 sati.