Jeli ponekad teško svaki put se boriti? Svaki put vjerovati da uvijek ima snage za ono još malo ljubavi? Jeli lakše dići ruke od svega ili ići dalje? Jel ljubav ono što nas umara ili što nas čini potpunima? Ako je ljubav ona koja nije uvijek savršena,kojoj treba mnogo strpljenja i ljubavi onda ona tek postaje ljubav. Kad znaš da se radi nečega imaš boriti,kad tvoje srce zna. Zna što želi. Kad je ta ljubav na neki način i tvoja bol ali i sva tvoja sreća.
Kad u očima voljene osobe vidiš sjaj,kad te miluje i znaš da nisi pogriješio. Kad se danima ne vidite,i kad pred tvojim očima prolaze svi trenuci..kad ideš u krevet i pomoliš se da osoba koju voliš ima svu sreću. Kad s njom dijeliš bol. Kad se rastajete i već čekaš kad cete ponovo vidjeti. Kad ti srce zatreperi kad pročitaš jednu jednostavnu poruku. Kad ne možeš biti ozbiljan kraj nje,kad se ne možeš dugo ljutiti. Kad ti kaže neku riječ, kad su tvoje oči zatvorene kad ste zagrljeni. Kad vrijeme pripada vama. Kad znaš da misli na tebe. Kad se brzo pomirite. Kad prepoznaš parfem kad je iza tebe. Kad poželiš da je blizu. I on je uvijek u tvojim snovima,on je uvijek kraj tebe. Nedostaje ti, ali osmijeh ti je na licu. Zato,zato što je to ljubav. Srce nikad ne griješi. I zato se za ljubav bori, čak i onda kad znaš da više ne možeš. Ne pati kad niste blizu,ljubav ne mjeri daljinu. Ljubav je mala,ali ljubav izliječi bolesnu dušu i pruza nam najviše sreće. Jer je najljepše voljeti, i kad znaš da se isplati boriti. Ljubav nema definiciju,ona je samo dio nas, dio svakog čovjeka...font>
Post je objavljen 13.04.2008. u 15:45 sati.